HRT-ov reporter, voditelj i urednik Branimir Farkaš prije dvije godine kobnog 30. lipnja ostao je bez kćeri Helene koja je u svojoj 21. godini preminula od posljedica moždanog udara. Što mu je to dalo snagu u tim teškom trenucima otkrio je za Večernji list.
"Snagu crpimo jedni u drugima i u sjećanju na Helenu, koja je obilježilo i druge ljude koji su je poznavali, ne samo nas. Helena je u našim svakodnevnim sitnicama stalno uz nas, a svako jutro započinjemo zagrljajem uz 'Bobo juto!', onako kako je ona govorila i činila. Naročito su nam teški njeni rođendani otkako nije s nama, što ublažavamo obiteljski volontirajući u dječjoj bolnici Gornja Bistra.
Ostavila nam je u nasljeđe vrijedna prijateljstva. Odlazak djeteta nikad se ne preboli, uvijek kažem da se pravim da sam dobro, jer život ide dalje. Umiranje bi trebalo ići po redu i nijedan roditelj ne bi smio spoznati takvu bol. Mnogi su tražili mudre i lijepe načine da nas utješe, prijatelji i osobito svećenici koji imaju svoj način pristupanja ovoj temi. Bilo nam je jako teško i kad nas je jedan naš časopis objavio na naslovnoj stranici u trenutku najveće boli prilikom ispraćaja naše Helene. Još je gore što su neki mislili da smo mi to odobrili", ispričao je.
Borba je trajala 20 godina
Branimir tvrdi kako mu je više od godinu dana svako jutro bilo teško naći razlog da ustane iz kreveta.
Igor Kralj/PIXSELL
"Kad se boriš 20 godina i onda izgubiš bitku, poražen i prazan, nema drugog osjećaja niti možeš iz tog gubitka stvarno izvući nešto pozitivno, i ne misliš na to. Zapravo upadneš u rupu, životariš, ideš dalje po inerciji. Meni je više od godinu dana svako jutro bilo teško naći razlog da ustanem iz kreveta.
No razlog su, naravno, naši sinovi, koji isto imaju pravo na kvalitetan i lijep život, i zaslužuju primiti od nas ono najbolje, kao što je primala i Helena. Pa onda ideš dalje za njih, a oni nam zaista vraćaju stostruko. Život s Helenom njih je učinio iznimnima, nadogradio njihove potencijale i naučio ih pravim vrijednostima", rekao je.
Indiju naviše pamti po Heleni
Prisjetio se kako je 2000. godine radio u diplomaciji i s obitelji živio u Indiji.
"Danas Indiju najviše pamtim po kćeri Heleni. Bile su to lijepe godine našeg života. Helena je krenula u njemačku predškolu u kojoj nije bila izložena nikakvim predrasudama. Njihov način uklapanja djece s poteškoćama u redovni program bio je spontan i prirodan.
Ona je bila vedra, radoznala, druželjubiva i otvorena za šarenilo i raznolikosti kojima Indija i Azija vrve. Puno smo putovali: budući da smo bazu bili premjestili u New Delhi, proputovali smo, osim Indije i veći dio Azije. Moj stariji sin Roko rođen je za moga mandata, a danas mi je žao što je supruga otišla u Hrvatsku roditi. Mislim da je prva godina života u Indiji ostavila nekog traga u njemu", kazao je Branimir.
