Glumica Ecija Ojdanić (50) podijelila je svoje iskustvo nakon što je trčala maraton. Iako je imala ambiciju postići svoje najbolje vrijeme, suočila se s raznim preprekama.
Ovo joj je bio nikad teži maraton
"Svaki maraton je jedan život u malom. I svaki te iznenadi nekom novom situacijom, i životnom lekcijom. Ovo mi je sedmi po redu, i stvarno nikad teži. A trebao je biti, prema kondiciji i formi, apsolutno najbolji", započela je glumica.
"Moj plan je bio da konačno spustim maraton ispod 3.30. Sve je govorilo da bih to i mogla. Prednost domaćeg terena, ravna staza, dobra priprema... Ok, vrijeme malo toplije, ali da se izdržati. Trener mi prije utrke kaže, drži ti pace 5.00. A onda, u drugom krugu ubrzavaj. Kažem ja da ja tako ne znam trčati, da ću se zaletjeti na 4.50, pa što bude. On se nasmije, i kaže, prava emotivka. Trči se glavom, a ne srcem. E, da sam ga poslušala", napisala je.
Bilo joj je toliko loše da se počela pitati treba li odustati
Ecija je nakon 23. kilometra osjetila nagli pad snage i počela se mučiti.
"I zaista, prvi krug, 21 km, kao po špagi. Jesam malo gazila, ali nisam izlazila iz zone ugode. Sve je upućivalo na probijanje granice od 3.30. A onda, već nakon 23. kilometra, kao da me netko izgasio. Takav pad snage, nevjerojatno. I počinje mučenje, strašno. Ništa me ne boli, noge, nemam grčeve, samo nemam snage. I užasno mi je teško… i kreće borba.. odustati ili ne? Jer, svi moji maratoni zadnjih par godina su bili čisti užitak. Zato i trčim, zbog tog osjećaja užitka i ljepote, a ne ova muka", napisala je.
Unatoč tome što joj nije bilo fizički loše, Ecija je izgubila snagu i počela se pitati treba li odustati. U jednom trenutku čula je bodrenje od strane drugog trkača koji joj je dao gel i ohrabrio je da nastavi.
"Negdje kod bolnice Dubrava, osjećam hladne žmarce, na plus 26! Taman pomislim zaletjet se na Hitnu, da mi kažu što mi se događa, počnem hodati, kad čujem netko me zove: 'Ecija, što ti je, zašto hodaš?' Ja kažem da mi je slabo, i da razmišljam odustati i prekinuti ovu muku, kad me taj momak bodri, daje gel, i kaže: 'Nema odustajanja, trči!", nastavila je.
"I ne svratim na Hitnu, nastavim trčati… Nakon par kilometara, opet… Ne znam hoću li uspjeti s tom slabosti istrčati još 14 km…Sad je jasno da ambicija najboljeg vremena je potopljena. Samo vrtim u glavi, fućkaš ego, svaki istrčani maraton je pobjeda…Pa da i prehodam zadnjih 10. Mantram u glavi: 'Krepat’ ma ne molat' i tako kilometar po kilometar, dođem do cilja. Najgore vrijeme u zadnje tri godine trčanja, 3.50, ali dovoljno za postolje. Treća u kategoriji, 22. Puno dobrih lekcija, a najvažnija ipak pamet, a ne srce! I odustajanje nije opcija", zaključila je Ecija.
POGLEDAJTE VIDEO: Oko 4,5 tisuće natjecatelja iz 27 zemalja. Za zagrebački se maraton pripremalo i po mjesec dana: 'Nije bilo lako'
