Dalija Serdar, poznata kao Dalia (54), hrvatska je pjevačica rođena 1971. godine u Zagrebu. Najpoznatija je po hitu "Suparnica" iz 1997. godine. Tijekom 1990-ih bila je istaknuta figura na dance sceni, a njezini albumi uključuju "Mi žene" (1996.), "Dance 1" (1997.), "Hrvatski radijski festival" (1997.) i "Supergirl" (1998.).
Nakon stjecanja velike popularnosti, Dalija se povukla iz javnog života, a u razgovoru s nama otkrila čime se bavi danas i nedostaje li joj život pod svjetlima reflektora. U nastavku saznajte što nam je sve otkrila Dalija Serdar.
Kako ste?
Dobro sam. Ne mogu se požaliti. Sve u skladu s godinama. Uvijek se smijem kad se sjetim razgovora s mojim prijateljicama prije 25 godina; smijale smo se penzionerima koji su na kavama pričali samo o tome kad imaju koji pregled kod liječnika, koje sve bolesti imaju i najpopularniji u društvu je bio onaj s najviše dijagnoza. Sada su naši razgovori identični, kukamo jedna drugoj koje su nas sve bolesti napale.
Čime se bavite?
Radim u istoj branši već 22 godine. Računovodstvo i financije. Zadnjih sedam godina sam u hrvatskoj građevinskoj tvrtki koja je sastavni dio jednog nizozemskog holdinga. Jako volim svoj posao, a moji kolege iz ureda su mi kao druga obitelj.
Koji je bio glavni razlog vašeg povlačenja iz javnosti? Jeste li požalili?
Povukla sam se jer mi krajem 90-ih taj posao više nije imao smisla, premda sam imala još samostalnih nastupa do 2003. godine.
Na početku dance-manije bilo nas je možda desetak. Uživala sam u nastupima, bili su to pravi dance spektakli. Naša ekipa, Senna, Josipa (Yo) i ja, plesačice, tehničari, oprema za scenu, putovali smo kombijima. To su bile te poslijeratne godine kad je ljudima trebalo dati malo veselja i opuštanja. Ponekad smo bili smješteni u nemogućim uvjetima, ali to je bilo tada tako i ništa nas nije moglo obeshrabriti. Ima tu puno anegdota, puno lijepih i smiješnih uspomena, ali i nekih zastrašujućih. Kako je dance postajao popularniji, tako je svatko s nešto novca u džepu, tko je mogao platiti troškove studija, postao preko noći dance izvođač. Poznavala sam tzv. pjevače koji nisu mogli spojiti dva tona bez falša, ali u to vrijeme je većina pjevala na playback pa to nije bilo ni važno. Bitna je bila atmosfera. Kad je dance party bio najavljen u nekom gradu, osjećalo se uzbuđenje, iščekivanje i sreća kod publike. To je bio veliki događaj, pogotovo u manjim mjestima. Onda me jednog dana puknula realnost. Vjerojatno je došlo do zamora, shvatila sam da se više ne želim vraćati kući u 5,6 ujutro kad počinju pjevati ptičice i kad "normalni" ljudi idu na posao, a ja idem na spavanje. Imala sam veliku ljubav za pjevanje, ali nisam mogla zamisliti da bih u budućnosti Badnjake, Nove godine i ostale praznike provodila na pozornici, a ne sa svojim najmilijima. Živjeti glazbu znači odreći se svega ostalog u životu ako želiš u tome biti uspješan.
Kako danas izgleda vaš život daleko od svjetala reflektora? Nedostaje li vam status dance zvijezde?
Danas živim onako kako sam htjela, najbolje što mogu obzirom na situaciju u državi. Sebe nisam nikad smatrala dance zvijezdom. Nisam imala zvjezdani honorar niti hrpu obožavatelja kad bih prolazila ulicom. Za one koje su me poznavali prije i poslije, ostala sam ista… Za moje prijatelje, najbliže susjede, rodbinu. Jednom sam se baš nasmijala kad mi je mama pričala da ju je zaustavila susjeda iz kvarta i pitala: "Zar vi idete u dućan?", a moja mama ju je pogledala iznenađeno i odgovorila: "A što ste vi mislili, da nam s neba padaju pečeni golubovi, da mi ne jedemo kao svi drugi?"
Da možete, bi li nešto promijenili iz doba kada ste bili na vrhuncu karijere?
Uglavnom, da mogu vratiti vrijeme unatrag, promijenila bih samo jednu stvar, završila bih fakultet. Sretna sam što sam putovala, pjevala, vidjela svijeta i pružila ljudima nešto sreće i veselja. To je bilo veliko iskustvo, upoznala sam različite profile ljudi, one dobre i one loše.
Jeste li i danas u kontaktu s nekim od poznatih osoba s estrade iako više niste u svijetu glazbe?
Ostala sam u kontaktu s Josipom, koja je i kuma mojoj šesnaestogodišnjoj kćerki Loreti i sa Sennom. Nas troje smo stari "ratni drugovi", kako volim reći.
Prilaze li vam ljudi i danas na ulici ili vam se javljaju putem društvenih mreža? Ako da, koje njihove izjave su vam ostale u sjećanju kao najsimpatičnije?
Nema me na društvenim mrežama jer nemam vremena za to. Za moj posao i način života nije važno imam li Facebook, Instagram ili TikTok.
Događa mi se još uvijek da sretnem ljude koji me pitaju zašto sam prestala pjevati, zašto me nigdje nema, da sam im značila tada tako puno kad su bili mladi i u ljubavnim problemima, a sada pričaju svojoj djeci o tim vremenima i eto bit će jako sretni kad im kažu da su sreli onu Daliju koja je pjevala "Suparnicu". Najviše me razveselila jedna gospođa koja mi je rekla da nije znala da sam ja bila tekstopisac svojih pjesama i da ju je jedna moja pjesma podsjetila na Bijelo dugme. To mi je bio najveći kompliment ikad.
Kakvu glazbu slušate?
Ostala sam dancerica u duši, bitan mi je ritam, dobra melodija i kvalitetan vokal. Najviše slušam Siu, Miley Cyrus, Beyonce i Lady Gagu.
Od naših izvođača oduševio me Baby Lasagna prošle godine na Dori, dečko je fantastičan.
Kako izgleda vaš ljubavni život?
Ljubavnog života nemam i ne treba mi. Nakon velikog razočaranja u ljubavi koje sam doživjela prije puno godina, shvatila sam da mi u životu nije nužno imati partnera/supruga da bih živjela sretno i ispunjeno. Ja sam samohrana majka i svaka žena koja ima takvu situaciju zna što to znači. Svoj život sam posvetila svojoj kćerki i brizi za svoje roditelje.
POGLEDAJTE OVAJ VIDEO: Ljubav za sve, Nisi me bio vrijedan tim Laži me: 'U Areni se sprema najočekivaniji retro koncert koji će se oživjeti dance 90-ih'
