Margarita Carmen Cansino rođena je u Brooklynu 17. listopada 1918., a postala je obožavana kao seksualni simbol Rita Hayworth, zvijezda filmova poput noira Gilda (1946.), Nikad nisi bila ljepša (You Were Never Lovelier, 1942.) i Odvojeni stolovi (Separate Tables, 1958.). Barbara Leaming je u biografiji iz 1989. Ako je to bila sreća (If This Was Happiness), otkrila priču o Margariti dok je bila dijete koje je zauvijek ostavilo ožiljke na Hayworth, piše Vanity Fair.
Bila je veličanstvena plesačica i zabavljačica, koja je nevjerojatno brzo učila nove korake, Međutim, nakon obavljenog posla, prisjetio se James Cagney, ona bi se jednostavno "vratila na stolicu i sjedila tamo i ne bi komunicirala", što je mogući pokazatelj traume koja je bila potisnuta ispod njezine blistave osobe.
Hayworth je bila u braku pet puta, a imala je afere s Howardom Hughesom, Victorom Matureom, Davidom Nivenom i Kirkom Douglasom. Ipak, malo je utjehe pronalazila u tim odnosima: "Muškarci odlaze u krevet s Gildom, ali se probude sa mnom", izjavila je Hayworth. "Osjetio sam nešto duboko u njoj i nisam si mogao pomoći - usamljenost, tugu - nešto što bi me spustilo", prisjetio se Douglas te je priznao da je "morao pobjeći".
"Vidite što je bila", rekao je drugi suprug, slavni redatelj Orson Welles. "Cijeli joj je život bio ispunjen boli."
Nasilni otac koji ju je seksualno zlostavljao
Njezin otac Eduardo Cansino, rođeni Španjolac, nekad je bio poznat u vodviljskom kolu, nastupajući sa svojom sestrom kao "Dancing Cansinos". Iako nije bila dobra učenica, 12-godišnja Hayworth znala je plesati. Godine 1931., Cansino je ostao bez novca pa je s Hayworth odlučio oživjeti "Dancing Cansino". Počeli su nastupati u kockarnicama uz obalu južne Kalifornije.
Leaming piše da bi Eduardo znao popiti i prokockati svu njihovu zaradu te bi onda Hayworth poslao van u lov na ribu za večeru. Ako bi se vratila praznih ruku, kaznio ju je udarcima šakama, ali uvijek oprezno kako ne bi ostavio vidljive tragove.
Prema Leamingu, Hayworth je kasnije priznala Orsonu Wellesu da ju je u tom razdoblju otac seksualno zlostavljao.
Prvi suprug je bio poput svodnika
Hayworth se prvi put udala za Eddieja Judsona, sumnjivog bivšeg prodavača automobila koji je bio dva puta stariji od nje. "Udala sam se za njega iz ljubavi, ali on se vjenčao sa mnom radi interesa", rekla je kasnije. "Pet godina se ponašao prema meni kao da nemam vlastiti um ili dušu."
U namjeri da od Hayworth napravi zvijezdu, Judson ju je prisiljavao da sudjeluje u beskrajnim promocijama radi stvaranja publiciteta, zbog čega je na kraju dobila nadimak: "najkooperativnija djevojka u Hollywoodu". Kako bi izgledala manje "latino", Judson je zahtijevao od nje da prođe bolne tretmane elektrolizom kako bi povećala čelo, a njezine duge pramenove dao je obojiti u kestenjastu boju.
Judson je također poticao Hayworth da spava s utjecajnim muškarcima. Judson je jednog dana isplanirao da Hayworth ode na jahtu i spava sa šefom studija Columbia, Harryjem Cohnom, koji je s njom upravo potpisao poslovni ugovor. Hayworth je to odbila te je pokrenula svađu koja je u sljedeća dva desetljeća izjedala filmskog mogula i njegovu najveću zvijezdu.
U želji za osvetom i iživciran što nije imao seksualni odnos s njom, Cohn se prema Hayworthu odnosio sa šokantnim nepoštivanjem, omalovažavajući je na svakom koraku.
Mrzila je biti filmska zvijezda
Godine 1942. Hayworth je upoznala čovjeka kojeg je nazvala "velikom ljubavlju svog života", genijalnog redatelja Orsona Wellesa. Snimao je u Brazilu kada je naišao na Hayworthin kultni pin-up u izdanju časopisa Life 11. kolovoza. No, kada ju je upoznao shvatio je da je njezin imidž fatalne žene lažan, tako da se morao potruditi da bi izveo van plašljivu Hayworth.
Par se vjenčao 7. rujna 1943. u Santa Monici, za vrijeme pauze za ručak dok je Hayworth snimala film Djevojka s naslovnice (Cover Girl, 1944.). "Mrzila je biti filmska zvijezda!", rekao je Welles. “Nikada nije uživala u tome što je bila poznata filmska zvijezda. To joj ništa nije pružilo."
Hayworth je naporno radila kako bi udovoljila briljantnom Wellesu, čitajući knjige koje je on čitao i podržavajući progresivne ciljeve koje je on podržavao. "Zaista sam htjela biti sve što je Orson htio od mene da budem", rekla je kasnije filmskoj zvijezdi June Allyson. "Ona je odražavala ono što su muškarci htjeli", složio se Bob Schiffer. "Nažalost, mislila je da tako treba biti."
Fotografija na atomskoj bombi
No, samodestruktivni, egocentrični Welles ubrzo je počeo ostavljati Hayworth, koja je tada bila trudna s kćeri Rebeccom, kako bi petljao s Glorijom Vanderbilt. Welles je navodno počeo učestalo posjećivati prostitutke te je započeo strastvenu aferu s Judy Garland.
Sve više ga je uznemirivala i Hayworthina ovisnost o njemu, potreba za alkoholom i eksplozivna narav. Welles je ispričao Leaming da se Hayworth razbjesnila nakon što je otkrila da je njezina fotografija pričvršćena na nuklearnu bombu nazvanu "Gilda" koja je u svrhu testa detonirana na atolu Bikini. "Rita je gotovo poludjela, bila je tako ljutita", rekao je. "Bila je toliko šokirana time… Htjela je otići u Washington održati konferenciju za novinare, ali Harry Cohn joj to nije dopustio jer bi to bilo nepatriotski."
Hayworth je podnijela zahtjev za razvod. Iako su se nakratko pomirili tijekom snimanja filma Dama iz Šangaja (The Lady From Shanghai, 1947.), brak je završio do 1948. Welles je tvrdio da je volio Hayworth sve do noći kada je umro.
Do ranih 1960-ih Hayworth je počela pokazivati simptome ranog početka Alzheimerove bolesti. Nažalost, njezinu zbunjenost i loše sjećanje prijatelji i obitelj pogrešno su dijagnosticirali kao posljedice teškog alkoholizma. Konačno joj je dijagnosticirana Alzheimerova bolest 1980. Do svoje smrti 1987. godine, utjehu i prihvaćanje nije nalazila u muškarcima, već u drugoj kćeri, princezi Yasmin, koja ju je preselila u susjedni stan u New Yorku. Ondje je Hayworth sjedila u naslonjaču, nijemo gledajući u prostor, dok se njezina kći s ljubavlju brinula o njoj.
