Umjetnica i spisateljica Anđa Marić polako se oporavlja od multiple skleroze (MS) te se vratila novim projektima, a za 24 sata otkrila je kako je izgleda njena borba s teškom bolesti.
POGLEDAJTE VIDEO: Anđa Marić se već godinama bori s multiplom sklerozom i prvi put je objavila snimku sebe kako teško hoda
Anđa je napisala i knjigu "Revolucija u 365 dana" koja govori o njenom "velikom izlasku iz autoimunog ormara".
"Skužila sam da me sram što sam oboljela i što sam osjećala da me tijelo izdalo kad sam ga najviše trebala. I onda sam počela jako puno raditi na sebi da si pomognem. Školujem se za tjelesno orijentiranog psihoterapeuta. Sada sam terapeut u superviziji, no otkrila sam da je sram biološki proces koji ne možemo kontrolirati. Ne znam jesi li se ikad popiknula na ulici i što te oblije - sram, iako, nisi kriva, ali te odmah sram, je li me netko vidio, smiješna sam, blesava. I to datira još iz vremena kad smo živjeli u plemenima i bolest, povreda ili nemoć bi značili izbacivanje iz plemena", ispričala je.
Anđu je da sa svojom pričom izađe u javnost inspirirala Courtney Runyon koja je bila potpuno paralizirana.
Rad na sebi je ključni dio opravka
"Mene je inspirirala cura koju sam našla na Instagramu, Courtney Runyon. Ona je bila potpuno paralizirana i svaki video je stavljala gore, kako je učila jesti, kako joj padaju špageti po licu. Prvo sam bila zgrožena jer je u meni izazivala neugodu njezina nemoć. I to mi je pomoglo da razumijem druge ljude kojima je neugodno kad vide mene s mojim štapom. I skužila sam, aha, to nema veze sa mnom, nego s njihovom nelagodom. I onda sam naučila i da je ranjivost supermoć, jer ranjivost govori drugoj osobi - hej, nisam savršena, ali sam kul", kazala je.
Anđa je otkrila da je motivacija za rad na sebi "ključni dio oporavka i iscjeljenja".
"Meni se fakat ne ide vježbati, niti mi se živi na 3. katu bez lifta. No to je moj izbor, sve samo da moje tijelo ne zaboravi hodati. Stalno se moram stavljati u takve situacije, misliš li da se meni ikad dalo? No, svi mi idemo na trening samo zato da bismo bili sretni nakon treninga i to moraš pregrmjeti. Moja doktorica, neurologinja u MS centru KB Sestara milosrdnica, Akademkinja Vanja Bašić Kes, rekla je da su američki neurolozi otkrili kako je redovita tjelovježba ekvivalent najskupljim lijekovima na tržištu za usporavanje i zadržavanje MS-a na istoj razini", otkrila je.
"Ni ja to prije nisam vjerovala, ali danas zaista nemam 95 posto simptoma, otkad sam ojačala muskulaturu trupa. I ljudi, nikakve jogice i bogice, ne, morate dizati utege. Moraš ojačati muskulaturu leđa, trbuha, butina. Cijepaj drva, penji se na planinu… Ali istovremeno budi nježan prema sebi. Jednako je važan i odmor. Ja svoju vježbu svome tijelu "prodajem" kao nešto najbolje za njega, a poslije sam tako sretna kad se pogledam u ogledalo i vidim koliko sam stabilnija, koliko imam više snage. Baš kad ste malaksali, kad nemate snage za ništa, izađite van, šetajte, vježbajte, trčite oko kuće, igrajte gumi-gumi", dodala je.
Anđa je rekla da joj je sin Gašper bio veliki motivator za oporavak.
Bankrotirala je nakon šest godina suda
U jednom trenutku, imao je 13 godina, ušao mi je u sobu i rekao: 'Meni se više ne da u školu, ja ću tako i tako umrijeti od multiple kao i ti'. Njemu su to tako rekli, to je neurodegenerativna bolest od koje će ti mama biti sve gore i gore, nitko ne zna što to donosi. To su sve zastarjele fore i mi djecu ne možemo učiti bilo čemu čega sami nismo primjer. I onda sam skužila, pa nije ni čudo da mi je sin tako apatičan kad sam ja tu u krevetu. Godinama me gleda kako ležim i onda sam skužila, bolje mi je da sama sebe našutam u gu*icu i nešto napravim od sebe. I onda sam jako počela raditi na sebi i rekla sam si: 'Možeš, e sad ću ti pokazati da je sve moguće'. Danas moj sin zna da je sve moguće", ispričala je.
Anđa je, između ostalog, odgovorila na pitanje "Može li to primijeniti netko tko ima lošu plaću, teško živi?" te je pojasnila da promjena životnih okolnosti uvijek ide iznutra.
"Prvo se mora promijeniti čovjek, a onda će se promijeniti njegove okolnosti. Ljudi misle da prvo moraju promijeniti okolnosti pa će promijeniti i sebe. No promjena uvijek ide najprije iznutra. Ja sam počela u krevetu, bankrotirana, nakon šest godina suda i sudskih troškova, umrla mi je mama, baka i nekoliko stričeva, dobila sam multiplu i nisam mogla izaći iz kreveta. Nisam imala prihode, novac mi je bio davno potrošen na sudove. Imala sam samo 300 eura mjesečno koje mi je brat uplaćivao da imam za kavu ili za taksi kad moram ići na neki pregled. Rekla sam si, što ja mogu? Pomoglo mi je slušati Anu Bučević", otkrila je.
"Slušam i mislim si, ako može ona, onda mogu i ja. Sjećam se da je rekla jednu zanimljivu stvar - ako nemate posao i nemate novaca, imate vremena. Ja sam imala vremena i sama sam učila. Ljudi kažu, to je teško, ali odaberite svoje teško. Teško je živjeti u besparici, raditi loš posao koji ne voliš. To je teško. Meni je teže bilo ležati u krevetu i žaliti samu sebe i svoj život nego svaki dan meditirati, afirmirati, pisati lažni dnevnik zahvalnosti, zamišljati što ću si priuštiti. I na kraju sam uspjela otići na radionice diljem svijeta koje su tad koštale 1500 eura", istaknula je Anđa.
