HRT-ova televizijska ratna miniserija Nestali, o šestorici hrvatskih vojnika za vrijeme Domovinskog rata, koji nešto prije Oluje ostanu iza neprijateljskih linija, negdje podno zadivljujućeg krajolika Velebita u zadarskom zaleđu, započinje baš onako kako treba. Usred akcije, bez okolišanja, jednostavno, jasno i brzo. U manje od četiri minute jasno vam je sve što trebate znati da biste trenutno uronili u ovu fikcijsku priču utemeljenu na stvarnim događajima i sjećanjima.
U priču ulazimo iz perspektive naših vojnika koji iz daljine promatraju kroz dalekozor srpsku vojsku na području paradržave tzv. Republike Srpske Krajine dok ubijaju zarobljene hrvatske vojnike. Tim je filmskim postupkom na jednostavan način izvedena karakterizacija grupa likova, pa osjećamo prisnosti s hrvatskim i distancu prema, tamo negdje, udaljenim srpskim vojnicima.
Serija zatim, bez ikakvog okolišanja, jasno vizualno definira glavnog negativca u liku četnika Ljube odjevenog cijelog u crno - mršavog, ali markantnog Srbina koji djeluje kao da je pronašao svrhu u ratu, uživajući u nemilosrdnim likvidacijama nemoćnih pucanjem u leđa. U te četiri minute serije, bez dijaloga, prikazano je dovoljno toga da vas motivira na daljnje gledanje u očekivanju katarze. "Neće ovako završiti", kaže zapovjednik grupice hrvatskih vojnika Delon (Alan Katić) koja je sve to promatrala iz daljine sa sviješću da ne mogu mnogo toga učiniti sve dok su nadbrojani.
Solidna akcija s manama
U osvetu kreću odmah čim se dio snaga Krajine razdvojio. Pametno razrađenom i munjevitom akcijom upadnu u srpsku bazu gdje pobiju sve neprijatelje, pri čemu im se pridruži jedan od preživjelih hrvatskih vojnika koji nadomjesti jednog poginulog člana tima.
S tehničke strane gledano, akcija je tu dosta solidno i uvjerljivo napravljena, uz izuzetak neinventivnog i klasičnog usporavanja pokreta kada bi neki srpski vojnik bio smrtno pogođen. Naime, kako je to uočio naš poznati filmski teoretičar Ante Peterlić, jedna od karakteristika usporavanja pokreta je psihološko stvaranje nelagode s obzirom na to da nije riječ o prirodnoj pojavi. Tim postupkom preobrazbe se s jedne strane klišeizirano prikazuje nestajanje životne snage u ubijenom, a istovremeno se pridaje na značajnosti ili monumentalnost samog događaja koji na neki način ispire barem dio gnjeva zbog nepravednih ubojstava na početku. Drugi klišeizirani detalj tiče se vatre kao scenografskog ukrasa koji je bez neke logike pobacan po okolišu čisto kao ukras kadra, valjda u funkciji stvaranja ratne atmosfere i dinamike.
Izvan zakona
Svjesni da je zloglasni Ljubo nikad bliže, tim hrvatskih vojnika zatraži od stožera da odu na "godišnji", drugim riječima da nestanu kako bi neometano mogli izvesti neslužbenu misiju likvidacije glavnog negativca. Od nadređenih dobiju tri dana vremena, skinu službene oznake Hrvatske vojske i krunice te tako postanu svojevrsni odmetnici u liminalnom prostoru i vremenu gdje pravni poredak ne vrijedi. Zvukovi blues akustične gitare kao da sugeriraju njihovu transformaciju u junake izvan zakona kao u western filmovima ili američkim filmovima ceste.
Ono što su autor i scenarist Joško Lokas te redatelj Kristijan Milić napravili dobro je karakterizacija likova unutar grupe, tako da se osim fizički, jasno razlikuju prema psihološkim, ali i vrijednosnim sustavima. Primjerice, dok je Gradski (Marko Cindrić) neiskvareni idealist, spreman istovremeno slušati i Azru i Riblju čorbu, kojega žudnja za pravednošću motivira u ratni pohod, Nervoza (Filip Križan) je tip kojemu je rat zapravo poput posla, sredstvo za zaradu i materijalni probitak. Kao takvi su najpolariziraniji likovi, izvorišta tenzija, između kojih se nalaze svi ostali. Negdje u sredini je zapovjednik Delon. Svojom smirenošću, racionalnošću i autoritativnom figurom harmonizira sve ostale elemente grupe, među kojima su još čovjek od malo riječi, snajperist Pape (Vedran Živolić) te Sikira i Prka (braća Bojan i Goran Navojec).
Je li krađa specifična jedino Srbima?
Jedna od najupečatljivijih tema prve epizode serije je krađa. Mogu li hrvatski vojnici i općenito Hrvati krasti, ili je to svojstvo specifično jedino Srbima? Ili općenito, jesu li Srbi kao kolektiv utjelovljenje svega zla i je li opravdano demonizirati cijeli narod zbog grijeha jednog njegovog dijela? Ta je tema nagoviještena još negdje pri početku nakon uspješne prve akcije u bazi, pa Prka iz torbe jednog mrtvog srpskog vojnika uzme konzerve hrane uz opravdanje "grijota je bacit".
Čini se kako serija Nestali na neki način pokušava kroz dijalektiku opovrgnuti mit o savršenom idealnom narodu koji nije sposoban za grijeh i moralnu izopačenost. Tako, na tvrdnju oportunog Nervoze da "samo Srbi kradu", Gradski uzvrati protuprimjerom "naših, domaćih kokošara" koji poput hijena pljačkaju i pale napuštene kuće. U konstataciji zapovjednika Delona da odnose iz njih stare i pokvarene frižidere i štednjake kako bi ih ostavili svojoj djeci "tako da za 50 ili 100 godina opet možemo raspalit jedni po drugima", krije se zapravo realna ljudska slika prirode koja uključuje i sve one mračne osobine koje mnogi potiskuju u ladice podsvijesti misleći da su sveci nesposobni za zlo i grijeh.
Prikazana je tek prva epizoda serije Nestali, pa bi bilo izuzetno nezahvalno prosuđivati je bez pogleda na cjelinu djela. Čini se kao solidan uradak, prosječne produkcije koji obećava nešto potencijalno zanimljivo. U tehničko-estetskom smislu problema ne nedostaje, kako u vizualnim rješenjima (npr. prizor po noći ostavlja dojam kao da je snimljen danju pa je nakadno provučen kroz neki filtar), nekim audio rješenjima (produkcija gitarske blues teme zvuči amaterski), tako i u glumi, pa se ponekad može osjetiti neprirodni govor, vidjeti neprirodne izraze tijela i svjedočiti neuvjerljivim dijalozima. Sa svjetskim produkcijama ne može se zasad baš mjeriti, pa ipak serija nije uopće loša. Treba pogledati do kraja kako bi se dao konačni sud, posebno ako se ima u obziru da ni strane serije u svojim prvim epizodama nisu najsjajnije.