Dario Todorović dobro je poznato ime, kako u novinarskim krugovima, tako i među gledateljima. Kreativni Samoborac sa zagrebačkom adresom vrlo se dobro snalazi u raznim novinarskim formama, a u zadnje vrijeme možete ga gledati u itekako popularnom RTL-ovom true crime serijalu 'Dosje Jarak'. I dok na poslu istražuje mračne priče, pita pitanje više o nikad otkrivenim misterijima i bez ikakve doze straha otkriva što stoji iza zločina koji su potresli Hrvatsku. Privatno, Dario nije ništa manje zanimljiv. Ovaj vječiti dječak slobodno vrijeme voli provoditi na košarkaškom igralištu gdje ostavi zadnji atom snage. Možete ga sresti i za DJ-pultom gdje pušta zaraznu glazbu na koju ne možete ostati mirni, nego morate plesati u Dariovom ritmu. A ako vas put nekada odvede u ribolov, nemojte se iznenaditi kad tamo sretnete Darija!
Kakav je Dario kada se kamere ugase?
Problem je u tome što meni u glavi kamere rade čak i kad se ugase. Mozak mi stalno smišlja koju bih novu priču mogli napraviti, kako bismo je mogli ispričati da ne bude predvidiljva, već drukčija i malo pomaknuta, kako bismo je mogli snimiti, kakvu bismo u njoj mogli izgraditi atmosferu, kakva glazba bi je mogla nositi… Dobra stvar je ta što sam kreativan i što mi ideja nikad ne nedostaje, ali shvatio sam i da to ima i lošiju stranu, a to je da moram naučiti kako to zauzdati i isključiti mozak i kad je vrijeme za odmor. To mi ide malo teže. Tako da uvijek nešto kreativno smišljam - što bih pisao, istraživao, učio, kuhao…
Već ste 16 godina na RTL-u, prošli ste gotovo sve redakcije, a posao vas je odveo u mnoge avanture…
Obožavam svoj posao. Sad samu pozadini (što mi odlično odgovara), pišem scenarije, režiram i s Andrijom Jarkom biram priče, dok je on taj koji je ispred kamere. Ali dok sam bio reporter, posao me odveo u mnoge prave avanture. Često sam putovao svijetom, imao sam tog crva u sebi koji mi nije dao mira da propustim neke adrenalinske stvari koje su mi se nudile. Tako sam vozio bijesne Audije po zaleđenom jezeru u Finskoj, vozio trkaći auto po pisti Formule 1, vozio se motornim zmajem, Red Bullov pilot me okretao u zraku u akrobatskom avionu, kratko sam upravljao helikopterom, skočio bungee. Ljudi su jako voljeli gledati priče koje sam pritom snimao jer nikad nisam glumio frajera, već sam jasno davao do znanja kad mi se gaće tresu od straha i što od toga nikad neću ponoviti (bungee skok s Masleničkog mosta mi je bilo najgore iskustvo u životu). Shvatio sam da ne uživam osobito u onome gdje nemam nikakvu kontrolu. Najviše od svega sam guštao u onom najmirnijem - ronjenju s bocama. Čisti užitak.
Kada ste počeo igrati košarku? Što vas je najviše privuklo tom sportu? Koliko se često uspijevate, uz poslovne obaveze, posvetiti tom sportu? Kakav je osjećaj nakon sat-dva igranja košarke?
Košarku sam počeo igrati negdje u 6. ili 7. razredu. Trenirao sam je možda dva, tri mjeseca, ostalo sam učio sam na raznim terenima na kojima se igra 3 na 3. Odlazak u teretanu ili neku takvu vrstu treninga mi je mučenje i dosadno i čini mi se da se vrijeme usporilo (zato uvijek moram imati slušalice u ušima i pretraživati glazbu da zaboravim da vježbam), a u košarci mi vrijeme samo proleti. Jer odmah je u igri natjecanje, nadigravanje, razmišljanje kako bih mogao nadmudriti onoga tko me čuva, igranje sitnih psiholoških igrica kako bih uspio pobijediti čak i nekoga tko objektivno igra bolje. Nakon sat i pol igre shvatim da jedva stojim na nogama, da lovim dah, da sam sav izudaran i plav, ali uvijek sam ja taj koji pita - hoćemo još jednu tekmu?
Veliki ste zaljubljenik u glazbu… i u undergorunad krugovima poprilično poznati DJ. Kakvu glazbu preferirate? Kakav je osjećaš kad u ulozi DJ-a rasplešete ljude oko sebe? Što privatno slušate od glazbe? Što slušate u autu?
Otkad sam bio dijete, bio sam audiofil. Pamtio sam melodije koje sam čuo na radiju ili u glazbenim emisijama koje su '90-ih bile na televiziji, znao sve moguće izvođače, skupljao albume i ploče. Uvijek slušam nešto, bilo da se vozim, radim kućanske poslove ili hodam gradom. Da, ja sam jedan od onih čudaka koji uvijek imaju slušalice na ušima. Oduvijek sam slušao stari rock i blues, ali me u kasnijoj fazi uhvatila i elektronska glazba - u kojoj svejedno volim osjetiti i pravi instrument poput klavira ili bas gitare. Počeo sam puštati pod blesavim imenom Babče i to mi je ime ostalo do danas. Trenutačno me jako vesele disco i funk, ali u prljavijem, klupskom aranžmanu umotan u house. U Zagrebu organiziram večeri Deep Disco Shit koje su se odlično primile kod ljudi. A osjećaj kad rasplešeš ljude oko sebe je stvarno predivan. Uživam u svakom trenutku toga. Znam koliko sam truda uložio u to da od beskrajnog mora glazbe koja neprekidno izlazi profiltriram ono što smatram najboljom glazbom, koja nije generička i konfekcijska. Čim sam je prvi put čuo, već sam razmišljao kad i kako da je upotrijebim na plesnom podiju. DJ-iranje je također razmišljanje - trebaš znati kako dobro zagrijati ljude i dovući i one sramežljivije na podij, kako pokrenuti atmosferu, kako je graditi da postaje sve bolja, kako "čitati" ljude i biti spreman na improvizaciju, a opet da zadržiš svoj stil. I na kraju, da je svima žao kad večer završi, ali idu doma s velikim smiješkom na licima.
Možda malo njih zna da ste i strastveni ribič. Koliko često stignete ići u ribolov? Koliko ste najduže bili u ribolovu? I naravno, koliko je dugačka i teška bila najveća riba koju ste ulovili?
Netko bi na prvu rekao kako je ribolov nešto najdosadnije na svijetu. Ali kad se kao klinac zaraziš time, onda si zaražen za cijeli život. Još kao dijete sam s prijateljima izrađivao lukove i strijele i samostrele s kojima smo ronili i lovili si hranu za ručak. Zapravo najmanje vremena provodim u ribolovu jer lovim samo na moru, a živim na kontinentu i maštam o moru. Najčešće i sanjam ribolov - ili štapom ili podvodnom puškom. 99% mog ribolova se svodi na promišljanje kako nadmudriti neku ribu, kako moram posložiti opremu, u koje vrijeme i na kojoj poziciji bi je bilo najbolje tražiti, koji mamac ću staviti da je uspijem nasamariti... Ako ronim - kako se prikriti, kako se neprimjetno kretati. Najmanji dio vremena sam zapravo na moru ili ispod površine, a kad uspijem uhvatiti vremena za to, onda sam presretan. Ribolov je odličan miks relaksacije, ali i adrenalina jer kad god roniš s podvodnom puškom ili kad god je udica u moru, znaš da se nešto neočekivano može dogoditi. Baš nekom grdosijom od ribe od koje bi netko pao u nesvijest ili nekim maratonskim višednevnim ribolovom se ne mogu pohvaliti, ali kontinuirano lovim orade, arbune, strijelke, ugore… Ma, puno toga! Kod mene je zlatno pravilo da treba poštovati i čuvati prirodu, pa uvijek nedorasle primjerke vratim, a sve ostalo s užitkom jedem jer, iako sam isprobao svakakve specijalitete na više kontinenata, odgovorno tvrdim da nema bolje hrane na svijetu od svježe ribe iz Jadranskog mora.
POGLEDAJTE VIDEO: Noćas u ponoć 'Dosje Jarak' na VOYO: Druga epizoda o okrutnom ubojici Srđanu Mlađanu
