Neki dan frendice i ja sjedimo u bircu na jednom od naših maratonskih babinjaka i raspravljamo o tome čiji muž ili dečko bolje kuha. Umjesto da okrunimo pobjednika, došle smo do zaključka da svi oni mahom "boluju" od iste stvari - obrok nije obrok ako se ne spravlja minimalno tri sata. Osim toga, imaju poriv sve te svoje kulinarske ekshibicije stavljati na društvene mreže. Kad muškarac kuha i čisti, za to zna cijeli svijet!
Internet je pun njihovih recepata i kuhinjskih umotvorina, a da i ne spominjem razne kulinarske emisije i realityje. Provuče se tu i pokoja ženska mudrolija, no ne pobere toliko lovorika koliko i muška. Skoro svugdje oni su glavni kuhari. Čak je i titula chef muškog roda… Prema tome ispada da mi žene ne znamo ni jaje ispržiti. Što, naravno, nije točno.
Prosječna žena skoro svakodnevno u kuhinji proizvede prava mala umjetnička djela i to radi iz ljubavi, a ne potrebe da se time hvali jer smatra da to spada u domenu običnih svakodnevnih poslova, dok muškarac misli da je kuhanje nuklearna fizika ili nešto što zaslužuje Nobelovu nagradu.
Kad muškarac kuha, to obično traje i traje i traje… Većini njih obrok nije obrok ako se ne priprema minimalno tri sata, a to su i djeca skužila, pa kad saznaju da ručak ili večeru spravlja tata, odmah se skrivećki trpaju slatkišima ili sendvičima jer znaju da neće tako skoro okusiti topli obrok. Muška kulinarska maksima je "iskompliciraj sve što se iskomplicirati dade". Dopustite mi da pojasnim!
Gastronomski ruski rulet
Nedjeljom mi se ponekad zalomi da spremam dva ručka, za obiteljski objed i sutradan (za ponedjeljak) jer muž i ja radimo, a želimo da nam klinci zdravo papaju, umjesto da ih hrani mjesna pekarnica ili pizzerija. Taj moj pothvat traje u prosjeku oko četiri sata, a ponekad i dulje. I dok ja tako kužinam, moj susjed roštilja. Znači, njemu za pripremu par odrezaka i kobasica treba više sati. Jednoj ženi bi za to trebalo brat-bratu sat vremena.
Žena za roštilj ostavi meso po noći da se toća u raznim marinadama i sutradan ga na brzaka fino dokrajči na vatrici. Muškarac, pak, to meso sutradan ispire u nekom alkoholu, blagosivlja sa svim mogućim začinima koje ima u kuhinji, pa opet marinira, pa ispire i taj sveti kulinarski obred traje cca dva sata i tek onda stavlja hranu na roštilj. No, to nije sve! Meso na roštilju opet zalijeva i podlijeva i toliko ga napati da se ono od pustog alkohola i začina samo od sebe od muke skuha…
Umak bolonjez je jednostavan i obično se brzo skuha, no ne kad ga muškarac spravlja. To je onda poseban pothvat koji zahtjeva specijalne kulinarske vještine koje uključuju dinstanje mesa na luku, pa njegovo ispiranje "da se riješi masnoća", pa opet dinstanje, pa ispiranje… Muž moje dobre prijateljice pizzu peče tri sata. Da, dobro ste pročitali. Osim toga, neku večer joj je spravio janjetinu a la banana. Možete misliti kakvog je to okusa bilo. Jadnica se još mentalno i psihički nije oporavila.
Moj muž je opsjednut začinima. Ne biste vjerovali koliko mirodija može stati na pečenu piletinu ili pire krumpir. Doduše, to je mana i moga tate. Još uvijek mi je u ustima okus ružmarina s kojim je pekao zečetinu kada sam imala deset godina…
Svoja kulinarska remek-djela muškarac će pojesti bez obzira što možda nisu za konzumaciju. Usudila bih se reći da se oni vole igrati gastronomskog ruskog ruleta jer ih mogućnost dobivanja salmonele ili nekih drugih probavih bolesti uopće ne brine. Oni će zadovoljno mljackati i oblizivati se, pa taman jeli ugljen posut kilom razno-raznih začina. Samo muškarci mogu iskomplicirati i pretvoriti u kompetitivni sport nešto nedužno i fino poput kuhanja.
'Ono što si zgo*nao, sam ćeš počistiti'
Muškarci su, kad je kužina u pitanju, vrlo nostalgični. Ne daj Bože da je njihova pokojna baba neko jelo dobro spravljala, odmah će od vas tražiti da ga napravite točno onako kao ona. Nema veze što vi niste nju osobno poznavali i što je ona svoj tajni recept odnijela sa sobom u grob. Na vama je da isprobate sve verzije istoga dok god ne pogodite misteriozni recept. Nemojte nipošto svoga muškarca pokušati uvjeriti da vi imate bolji recept od njegove pokojne babe, jer će to jelo gledati kao da je u njemu otrov.
Kuhinja nakon što muškarac skuha obrok izgleda doslovno kao bojno polje, samo što je, umjesto krvi i palih boraca, po površinama rajčica, razno-radne marinade te komadići povrća i mesa. On doslovno isprlja sve površine, a ponekad čak i plafon. Osim toga, muškarac nekim čudom iskoristi sve, ali apsolutno sve posuđe koje postoji u ormarićima, pa čak i ako kuha neko jednostavno jelo poput juhe.
Većina žena tada poklekne te iz ljubavi i zahvalnosti prema svojoj dlakavoj polovici počisti za njim. I ja sam jedna od njih, no moja prijateljica baš i nije. Ona živi po principu "Ono što si zgo*nao, sam ćeš počistiti" i svaku put požali zbog toga jer njen dragi odmah posegne za Domestosom i sve zalije s njime tako da se stanom širi opojan eau de klor smrad. I dok ona i njihovo troje klinaca kolutaju očima i panično otvaraju sve prozore dok se bore da se ne uguše, njen dragi fino pofotka kuhinju koju je on očistio i te slike stavi na svoj Facebook uz epik komentar "Ajmeee, ljubavi vidi kako sada pločice, kad sam ih JA počistio, imaju drugačiju boju! Baš su prelijepe. Je l' da? Kao nove su".
Drage moje, nakon svega ovoga mogu samo zaključiti da će muškarac uvijek biti muškarac, bez obzira kuha li, čisti ili nešto popravlja… Njemu je svaka životna situacija, ma kako minorna bila, prilika da se iskaže i zablista u punom sjaju. I da to, naravno, pokaže cijelom svijetu.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autorice i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.
