Talentirani kazališni i televizijski glumac iz Zagreba Antonio Agostini gledateljima popularnih "Sjena prošlosti" se predstavio kao enigmatični Karlo – čovjek koji traži kuću u kvartu, ali za razliku od drugih, njegovo bogatstvo nije naslijeđeno. Karlo, poznat i kao Karlo Veliki, mračna je i tajanstvena figura bez obitelji, koji je vlastitim rukama stvorio moćno carstvo u mesnoj industriji. No, iza njegovog uspjeha krije se nemilosrdnost – ne libi se zaprljati ruke, a mnogi tvrde da ne poznaje milost i da je potpuno bezosjećajan.
Mladi glumac otkrio nam je kako se snašao na setu, koliko mu je bila zahtjevno ući u ulogu te kako provodi vrijeme kad se kamere ugase.
U seriji 'Sjene prošlosti' utjelovili ste lik Karla koji je mračan i tajnovit. Je li vam bilo zahtjevno ući u ulogu nekoga takvog i koliko se Karlo razlikuje od vas?
Karlo je još uvijek u cijeloj priči enigma, tako ga sama radnja nosi. Ali zbog samog formata i cijele priče, ne bih baš ulazio u detalje o Karlu da ne upropastim neka eventualna iznenađenja. Ali svakako vam mogu reći da s malo teksta taj čovjek postiže dosta primjetne stvari. Vrlo je mutan tip. Mislim da će svakako nekim od glavnih junaka Karlo doći kao hladan tuš u život nakon dosta vremena.
S kime ste na setu najbolje kliknuli, družite li se privatno s nekim od kolega?
Gotovo svatko ponaosob će vam reći za ovaj set i ovu ekipu, sad ću evo reći i ja, da dugo nisam doživio toliko pozitivnu radnu, motivirajuću atmosferu. Puno je ljudi uključeno u proces, jedan sustav koji jako dobro funkcionira, nisam nikad u životu doživio ovako skladno radno okruženje. Tako da definitivno velike pohvale za cijelu ekipu. Sad kad sam prvi put iskusio ovaj format i ovu veličinu zadatka i ovu vrstu zadatka, mogu reći da sam puno naučio i definitivno bih, uz sve ostale kolege, posebno istaknuo kolegicu Jelenu Perčin. S njom sam u većini kadrova i moj je lik uglavnom fokusiran na nju. S punom je sviješću preuzela i tu neku pedagošku odgovornost, puno mi je pomogla da se snađem u tim nekim prvim trenucima, da postavim na noge taj neki spomenuti karakter.
Kako ste se pripremali za ulogu Karla?
Karlo kao lice je nalet nove radnje, nošen s nas nekoliko koji smo friška lica u priči. Svima je jasno da je to vrlo specifičan format, ima neka svoja mjerila, neku svoju estetiku... Još uvijek sam relativno nov i pokušavam pohvatati koliko god je toga moguće. Priča se uvijek raspliće, zapliće, uvijek su tu neke intrige, misterij, nešto nejasno do kraja, upitnici nad glavom i onda dođe neko rješenje, vrlo dramatično, noseći neki drugi zaplet.
Već ste neko vrijeme član dubrovačkog Kazališta Marina Držića. Preferirate li kazališne daske ili film, što vam više leži?
Pa iskreno, u mojoj glavi je to postavljeno ovako: imao sam jednu jako veliku priliku odigrati godinu dana u tom prekrasnom, jednom od najstarijih kazališta kod nas. Stvarno mi je to iskustvo bilo neobično korisno i naučilo me mnogočemu. Bilo je i teških trenutaka, ali nekako mi se sve to na kraju pokazalo vrlo korisnim i na sve ovo što sad radim se lijepo složilo, jedan dobar put za mene. Nadam se da ću nastaviti u tom smjeru. Preferiram, pa ne znam iskreno, sve grane mog posla su mi jednako drage, no za gušt bih najradije izdvojio radio. I tamo sam skupio nešto iskustva. Presretan sam što mi ovako izgleda život trenutno – jesam li na daskama ili u kadru, to mi stvarno nije bitno.
Kako provodite slobodno vrijeme, što vas ispunjava kad niste u ulozi?
Volim otići u prirodu, vratiti se sebi, bavim se ribolovom, glazbom. Puno stvari radim da malo odmorim glavu jer moja glava uvijek radi sto na sat, haha. Vjerovali ili ne, igrao sam i košarku dosta dugo, tako da Karlo i ja imamo stanovitih sličnosti.
POGLEDAJTE VIDEO: U Saboru prate RTL: 'U trendu su Sjene prošlosti'
