Prema rezultatima istraživanja, mladi danas u prosjeku stupaju u spolni odnos sa 15, odnosno 16 godina dječaci, te 16 i 17 godina djevojčice. Ranije u spolne odnose stupa mladež stručnih škola u odnosu na gimnazije.
Iako dostupnost, posebno kondoma kao najpreporučljivijeg sredstva u kontracepciji, nije upitna, istraživanja pokazuju kako 40 posto mlađih parova ne koristi kontracepciju, a 14 posto mladih se u spolnom odnosu štite prekinutim snošajem. Oko 31 posto parova iz iste ankete koristi kondome ili kontracepcijske pilule.
Već od dječje dobi (svijest o spolu je između 2. i 3. godine) počinju se usvajati stavovi kroz identifikaciju djeteta s istospolnim roditeljem. Uloga majke je naglašenija u psihoseksualnom sazrijevanju djeteta. Roditelji, općenito, odgojem pomažu u smislu daljnje separacije i individualizacije. Kad u školi učenici uče o spolnim organima, tada roditelji nastavljaju svoj spontani dijalog s djetetom u skladu s njegovim potrebama. Takvi roditelji će shvatiti potrebu svog djeteta da se druži s vršnjacima koji će preuzeti pažnju mladih.
Sistematski pregledi pokazali su kako se 90 posto petih razreda povjerava majci, osmih razreda 60 posto, a u prvim razredima gimnazije preko 40 posto mladih će radije pričati s majkom o temama u ljubavi. Samo 10 posto bira oca za sugovornika, a ostatak prijatelje.
U školskim knjigama iz biologije, od petog se razreda (u poglavlju o spolnim organima) detaljno uči o odrastanju. Na satovima vjeronauka obrađuju se poglavlja o seksualnosti na drugi način. U ambulantama Školske medicine mladima se sustavno, u osnovnim i srednjim školama, drže predavanja. Radi se u malim grupama ili kroz radionice, a sve u svrhu upoznavanja mladih s odrastanjem, spolnosti i rizicima spolno prenosivih bolesti.
Ipak svijest o odgovornom spolnom ponašanju nije dovoljno razvijena. Učestalost spolno prenosivih bolesti (klamidije i HPV-a) raste. Fertilitet adolescentica od 15 do 19 godina pada, te se zadržava na nivou većine zapadnih zemalja.
Generalni zaključak je da odgoj, obrazovanje i zdravstvena zaštita reproduktivnog i spolnog zdravlja, a time i očuvanje psihofizičkog zdravlja, nisu dostatni.
Potrebne su određene korekcije u školskom programu i usklađenje učenja u predmetima koji informiraju mlade o spolnosti, kako bi razvijali ispravni stavovi odgovornog ponašanja prema sebi i spolnosti općenito.
Školski liječnici uz sav entuzijazam, znanje i povezanost sa stručnim timovima škola, zbog velikih normativa u broju pripadajućih učenika po ekipama, ne stignu uvijek provoditi edukaciju u onoj mjeri koliko žele i mogu, piše ordinacija.hr.
Prethodni članci:
arti-200912110115006 arti-200911250151006 arti-200911100663006