VIDEO: /

Žena iz druge glazbene dimenzije

Jedna od odlika britanskog glazbenog pressa je neumjereno hvaliti, preuveličavati, hiperbolizirati i izmišljati nove izvođače.

10.8.2012.
14:43
VOYO logo

No, svako toliko, u gomili tih neutemeljenih pohvala provuče se netko vrijedan divljenja. To je slučaj s mladom britanskom kantautoricom talijanskog podrijetla Annom Calvi.

Senzualnom džepnom Venerom s gitarom u ruci kojoj su nakon istoimenog debi albuma osim superlativnih kritika nalijepili etikete 'najbolje nove stvari nakon pojave Patti Smith', 'nove PJ Harvey' i sličnim epitetima. Od svega stoji činjenica da je Anna iznimno zanimljiva glazbenica, atipičnog pristupa rocku, sklona vrludanjima, lomljenjima predvidljivih struktura pjesama.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Prvi album je u ladici zavodljivog flamenco rocka bio savršenim soundtrackom za nesnimljena djela Davida Lyncha i Gusa Van Santa. Razgovor s njom vođen je tijekom Terraneo festivala. Anna je pri susretu s medijima vrlo povučena i oprezna, priča prigušeno, skoro šaptom, da bi se lako otvarala trenom kada zadobijete njeno povjerenje. Kako sama kaže, pitanje je trenutka ili nikad. Zašto, ne zna ni sama. Samo osjeća. Je li ovo tvoj prvi posjet Hrvatskoj obzirom da na pozornicama još nisi nastupala? Anna: Zapravo ne, nije prvi puta. Bila sam na proputovanju vlakom prije nekih osam godina. Išla sam po istočnoj Europi pa sam svratila u Split, neke studentske varijante. Sviđa mi se vaša obala i ovaj primorski dio. Doduše nisam putovala u unutrašnjost, ali mora da je i tamo jako lijepo. Prvi puta kada sam te čuo i vidio spot za Desire činila si se kao ispala iz nekog još nesnimljenog remakea Lynchovih Twin Peaksa. Je li njegov prosede utjecao na tvoj zvuk i izgled jer se doimaš vrlo atmosferičnom? Anna: Da. Njegovi filmovi su puni jako zanimljivih karaktera i netipičnih situacija. Filmovi općenito su mi jako važan dio interesa. Volim Lyncha, Gusa Van Santa, Wong Kar Waija...

http://www.youtube.com/embed/EKVy0EVu2ZI Bi li voljela glumiti u filmovima nekog od spomenutih? Kako se osjećaš s kamerama obzirom da se doimaš povučenom i sramežljivom na prvi dojam. Anna: Nisam dosad razmišljala o toj mogućnosti vezano za glumu. A što se tiče introvertnosti, znaš, uglavnom sam rezervirana s ljudima koje ne poznajem. Kad se upoznamo onda uopće nisam, samo se malo teško otvaram... OK. Reci kako se nosiš s etiketama poput one koju su ti prišili - nova 'PJ Harvey'? Vjerujem da je puno utjecaja imala suradnja s producentom Robom Ellisom poznatim po radu s Polly Jean. Anna: Bilo je sjajno iskutvo. Rob je vrlo strastven čovjek. Funkcioniramo na sličnim principima i odmah smo se skužili, tu neku radnu vibru i energiju. Ne moramo si puno objašnjavati što želimo jer slušamo istu glazbu i oduševljavaju nas slične stvari. Osjećala sam se vrlo sretnom zbog prilike raditi s tako velikim ljudima... Skromna si, zar ne? U studiju se za vrijeme snimanja debi albuma motao i Brian Eno, još jedan legendarni glazbenik i producent. Anna: Inspirirajuće je. Sam proces snimanja je vrlo lagan, ono što te iscrpi je tvoj emotivni angažman. Ugodno je biti u mogućnosti stvarati i ostvarivati plodove svoje mašte i rada, pritom još surađivati s ljudima kao Rob i Brian od kojih je svaki dan bio nauka i neko novo iskustvo.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Obzirom na tvoj pomalo klasični zvuk doima se kako više pripadaš 20. stoljeću. Kako se nosiš s tehnologijim vezanom za distribuciju glazbe i promjenu diskografije obzirom ne veliku seobu na internet? Anna: Hahaha, ponekad mi sklizne baš ta rečenica koju si izgovorio. Ali nemam problema s internetom, dapače, mislim da je koristan. Ne bježim od tehnologije ako se rabi u korist bolje dostupnosti glazbe. Radiš li na novom albumu? Očekivanja su prilično viskoka obzirom na silno hvaljeni debi... Anna: Da. Ali ne mogu ti reći ništa više, držim to dosta tajnovitim dok snimanje i pripremanje traje. OK, otkrij onda retrospektivno. Tko je bila Anna Calvi prije prvog izlaska na pozornicu i tko te otkrio glazbi na Otoku? Anna: Prije nego sam počela nastupati zapravo sam otkrivala samu sebe, što glazbeno mogu a što ne, što želim, kako to radim. Znaš već ona gomila pitanja na koja kad odgovoriš lišavaš se nesigurnosti. A što se tiče ugovora, na jednom koncertu me vidio poznanik koji je prijatelj s direktorom izdavačke kuće Domino Records (Franz Ferdinand, Kills, These New Puritans, Wild Beasts, Dirty Projectors, Arctic Monkeys,...) koji mu je prenio nekoliko lijepih riječi o mom nastupu. Dalje je išlo klasično kako to već ide. Ugovor, album, turneje...

Je li ti britanski tisak prijetnja ili prijatelj, obzirom na lakoću kojom okriva ali još lakše zakapa nove heroje? Anna: Lijepo je znati da drugi vole to što radiš, ali na kraju krajevi i oni su samo ljudi koji imaju svoje mišljenje. Mene ono ne ugrožava kakvim god bilo. Zasad sam imala sreću i to je laskavo da su se pohvalno izražavali o mom prvom albumu i nastupima. Ali prvo i osnovno mi je bitno da je meni dobro to što radim i da sama to volim, da imam potpunu kreativnu slobodu. Onda je najbitnija pretpostavka za sve ostalo rješena Od trena kad si se pojavila mediji su te proglasili zavodljivom, snolikom, sugestibilnom. Je li to nešto čega si svjesno izbacila ili se javilo spontano? Anna: Pokušavam biti strastvena u svemu što u životu radim. Znači, biti istinitim prema sebi i svom radu. Doista, sve što želim je biti iskrena i istinita. Obzirom da te se još uvijek vodi u kategoriju 'sljedeće velike stvari', ima li među glazbenicima tvoje generacije nekih koje izrazito cijeniš ili bi posebno voljela surađivati s njima? Anna: Voljela bih raditi s Antonyjem iz Antony & The Johnsons, Scottom Walkerom, Bjork, nju zbilja volim. Znaš, osim što sama skladam, još uvijek sam fan, veliki fan ljudi koji rade prekrasnu glazbu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Sjene prošlosti
Gledaj odmah bez reklama
VOYO logo