Veseliš li se dolasku u Hrvatsku, ovdje imaš jako puno fanova? Da, jako se veselim dolasku u Hrvatsku jer znam da me tu svi čekaju. Čula sam da imam jako puno fanova i da je koncert rasprodan, stoga jedva čekam doći.
Što fanovi mogu očekivati od koncerta u Zagrebu? Mogu očekivati da će doživjeti jedan prekrasan trenutak. Budući da se ja na svojim koncertima jako zabavljam zajedno sa svojim bendom, nadam se da ćemo pozitivnu energiju uspjeti prenijeti na publiku i napraviti jedan dobar tulum!
Jesi li ikad bila u Hrvatskoj? Nisam još uvijek stigla posjetiti Hrvatsku i zbog toga mi je jako žao. Čula sam da je jako lijepa, ima prekrasan krajolik i prirodu te da su cure predivne. Jako se veselim dolasku i nadam se da ću je doživjeti onakvu kakva zaista jest.
Nastupala si u Srbiji, kako su te tamo prihvatili fanovi? Svugdje u svijetu obožavatelji su me dočekali odlično. Bili su jako pažljivi, energični, svugdje prisutni i ekstravagantni. Svaki me put iznova zapanjuje kolika gomila ljudi dolazi na moje koncerte, gotovo su svi rasprodani. Sigurna sam da će me tako nešto dočekati i u Zagrebu.
Kad si shvatila da je glazba tvoj život i da se njome želiš baviti? Zapravo, tijekom cijelog svog školovanja shvatila sam da je glazba moj život. Tada sam krenula na prve glazbene audicije, koje sam, sve redom, prolazila i tu je sve krenulo. Ubrzo nakon školovanja počela sam dobivati pozive za nastupe diljem zemlje. Tada je postalo jasno da je glazba to što volim, što me drži i što želim.
Karijeru si započela 2003. godine pjevajući u bendovima, no osamostalila si se upravo na ulicama Montmartrea? To je bio jedan logičan slijed događaja. Jedno sam vrijeme pjevala s Kabareom, uz koji sam zapravo učila sve o glazbi i pjevanju. U trenutku kad sam shvatila da sam sve naučila, odlučila sam ih ostaviti i krenuti svojim putem, na ulice Montmartrea. Iako smo u Kabareu zarađivali dosta novca, ja sam ga napustila i krenula svojim putem. Novac nikada nije bio motor koji me pokretao. Pjevati na ulici bilo je odlično! Nisam imala šefa, radila sam kad sam htjela i koliko sam htjela. Nakon nekog vremena pružila mi se prilika da potpišem ugovor i snimim svoj prvi album. Ipak, pjevanje na ulici je za mene bilo nezaboravno iskustvo koje me u potpunosti ispunilo i izgradilo.
Je li istina da si pjevajući na ulici znala zaraditi i do 450 eura na sat? Ha, ha, ha... Istina je, to se dogodilo u samo jedno poslijepodne. Dok smo pjevali na ulici, ljudi su prolazili i davali nam po 20, 30 eura. U tom trenutku prišla nam je jedna javna osoba iz modnog svijeta, koja je ostavila čak 100 eura. Tek kasnije sam shvatila tko je bio taj čovjek, ali to će ostati tajna.
Dug je bio put do izdavanja prvog albuma 2010. godine, kako si bila njime zadovoljna? Da, to je bio moj prvi album. Jesam li zadovoljna? Ja nikada nisam u potpunosti zadovoljna. Tijekom prvog albuma zapravo sam upoznala sebe i uvidjela greške i stvari na kojima još treba raditi da bih se u potpunosti izgradila.
Sama pišeš tekstove, o čemu govore tvoje pjesme? Sve moje pjesme govore o mom životnom iskustvu, osim Dans La Rue (Na ulici), koja govori o jednoj prostitutki. Ona živi na ulici, ostaje bez oca i naposljetku umire. No, kako sam ja još uvijek živa, ta pjesma ne govori o meni, ha, ha, ha... Općenito, svojim pjesmama želim poručiti da u životu trebamo promijeniti ono što možemo i prihvatiti ono što ne možemo promijeniti.
Možeš li izdvojiti najdražu pjesmu? Ne mogu izdvojiti najdražu pjesmu, no moram reći da su mi puno draže izvedbe uživo nego na albumu. Upravo iz tog razloga imam hrpu pjesama koje izvodim uživo, ali uopće nisu na albumu. Jednom ću ih sve staviti na album.
Koju poruku želiš prenijeti obožavateljima na svojim koncertima? Moja poruka svim ljudima je: Da biste mogli živjeti sretno, prije svega trebate bolje upoznati sami sebe.