Ovogodišnji dobitnici Porina za životno djelo su skladatelj, producent i kantautor Zrinko Tutić, dirigent, kompozitor i akademik Zoran Juranić te jedna od naših najstarijih klapa, klapa Lučica.
Zrinko Tutić jedan je od najistaknutijih i najznačajnijih umjetnika na domaćoj glazbenoj sceni. Kao kompozitor prvi put se pojavljuje na Zagrebačkom festivalu 1974. godine, gdje je Ksenija Erker pjevala njegovu pjesmu "Doći će dan", kao kantautor 1977. sa skladbom "Nepoznata, tako ću te zvati", a prvi nastup na istom festivalu imao je 1981. godine, gdje je izveo pjesmu "Doris". Do 1985. snimio je četiri kantautorska albuma, a njegove pjesme triput su predstavljale Jugoslaviju i Hrvatsku na Eurosongu.
Prvi put je to bilo 1986. u Bergenu gdje je Doris Dragović izvela "Željo moja", potom je Tajči u Zagrebu pjevala "Hajde da ludujemo", dok je Maja Blagdan u Oslu predstavljala Hrvatsku s pjesmom "Sveta ljubav" i osvojila visoko četvrto mjesto.
Tutić je pisao i pjesme za djecu, uz Rajka Dujmića autor je pjesme "Moja domovina", a radio je i glazbu za filmove "Zlatne godine", "Putovanje tamnom polutkom", "Nausikaja", "Kad mrtvi zapjevaju" i "Garcia". Dobitnik je dvije Zlatne Arene, kao producent potpisuje više od 30 visokotiražnih albuma, a također je i jedan od osnivača nagrade Porin.
Zoran Juranić studirao je kompoziciju i dirigiranje na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu. Nakon diplome 1972. dobiva mjesto zborovođe u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, gdje je od 1988. stalni dirigent, a od 2002.-2005. i ravnatelj Opere. Surađivao je i s drugim našim opernim kazalištima, pa je tako bio umjetnički ravnatelj Opere HNK Ivana Zajca u Rijeci i Opere HNK u Osijeku. Radio je i kao predavač na Pedagoškoj akademiji u Osijeku te Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje je sada redoviti profesor. Stalni je gost – dirigent Opere Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu te šef dirigent Društvenog orkestra Hrvatskog glazbenog zavoda u Zagrebu.
Zoran Juranić
Kao dirigent debitirao je 1970., dok je za opernim pultom prvi put nastupio u HNK u Zagrebu 1977. vodeći predstavu Verdijeva “Trubadura”. U njegovu skladateljskom opusu ističe se operna farsa "Govori mi o Augusti", operna sapunica "Pingvini", te niz scenskih, orkestralnih i komornih skladbi (operetno - kabaretski karusel "Fritz i pjevačica", simfonijski torzo "Inter arma narrant Musae”, Gagliarda i Didaskalije za gudački orkestar i druge. Izdan mu je i autorski CD nosač zvuka s pet skladbi. Za svoje je opere sam pisao i libreta, a u više se navrata okušao i kao operni redatelj. Uz niz simfonijskih i koncertnih skladbi, njegov repertoar obuhvaća pedesetak opernih djela iz svih stilskih razdoblja. Kao dirigent s posebnim se interesom bavi zaboravljenim ili rjeđe izvođenim djelima i skladateljima. Za svoj je rad dobio više priznanja i nagrada.
Klapa Lučica osnovana je daleke 1966. godine, a u više od 50 godina dugoj karijeri postigli su zavidne rezultate u Hrvatskoj i inozemstvu. U pretežno su istom sastavu od samog početka djelovanja, njeguju mekši stil pjevanja, a oduvijek su kao klapa imali respekt prema autohtonom, starom splitskom pjevanju.
Klapa Lučica
Klapa Lučica prva je klapa koja je dobila specijalno priznanje za 15 nastupa na Omiškom festivalu, gdje su višestruki osvajači nagrada u natjecateljskom izvornom dijelu, kao i na večerima novih skladbi, a bila su i prva klapa debitant s prvom nagradom ocjenjivačkog suda. Na Splitskom festivalu dobili su priznanje za nastupanje na 15 festivala, gdje su osvojili tri nagrade (Zlatno jedro, Srebrni grb i Brončano jedro). Ujedno su i prva klapa koja je samostalno nastupila na Splitskom festivalu. Lučica je klapa istinskih entuzijasta i prijatelja koji su nastojali sačuvati i popularizirati način i tradiciju pjevanja Splita, Dalmacije i Hrvatske.