Svi mali gradovi u bitnom su slični – prvi im je refleks pokušati svesti sve i svakoga na vlastitu mjeru. Ta je stara navika zaslužna za bogatu malograđansku baštinu na kojoj je, nemojmo se zavaravati, zasnovan dobar dio naše, a i mnogih drugih, naizgled 'većih' kultura.
No, ima nešto jako poticajno u toj atmosferi, neki prirodni razlog za otpor, borbu, nepristajanje. Zato su provincije i njihovi raseljeni zaslužni za praktički svaku malu revoluciju u povijesti rocka, a i inače.
Moglo bi se reći da je urbana kultura prošvercana u gradove zajedno sa silnom energijom i velikim snovima onih koji su otišli iz sputavajućih zagrljaja raznih gradića, mista, varošica, palanki. Jer nisu neboderi, infrastruktura i napučenost ono što grad čini gradom.
Bez ideje o gradu i New York može biti samo matematički zbroj sumračnih općinica sa svojim načelnicima, pročelnicama, rekreativnim intrigama, dvostrukim moralom i sitnim interesima.
Danas Punčke studiraju i sviraju u Zagrebu. Na njihovom ovogodišnjem EP-iju Mehanizmi obrane više nema programatskih poruka poput 'Umorna od svega/ Spremna sam na bijeg / Umorna od svega / Želim maknuti biljeg'. Govore manje u želji da kažu više, stilski se pronalaze, svirački fokusiraju. Ukratko, razvijaju se. Još nisu tamo gdje trebaju stići, ali krenule su, a putovanje je uvijek važnije od cilja.
Kolumnu 'Buba u uhu' Ante Perkovića u cijelosti pročitajte na stranicama Instituta hrvatske glazbe.