Studijski se legitimirala briljantnim vlastitim potpisom Greatest (koji nije bio kompilacijom hitova ali je naslovom približila kvalitetu zapisa), i dva nastavka obrada (Cover Record i Jukebox) parirajući atmosferom originalima.
Lako joj se bezuvjetno predati. Zaljubiti se. Njoj odlazite ako vam je Feist prekomercijalna, a Fiona Apple pretežak zalogaj.
Nova kolekcija bit će svojevrsnim iznenađenjem za poznavatelje njenih dosadašnjih navika bacanja glazbenih opušaka između jauka klavira i molskog plača sentimentalnih gitara. Uvela je programirani beat.
Uz koji će njena povremeno hladna naracija ostati jednakim udarom slušateljima željnim krhke i lomne topline. Naviku čestih prearanžiranja efektnih i afektnih pjesama (originala), na sebi razumljivi akustični jezik, ovaj se puta prevela na bitan utjecaj elektronike.
To ne znači da imate plesni materijal, daleko od toga. Sentiši su i dalje njena roba. Ali ovaj puta u drugačijem ruhu. Najavila se otvorenjem albuma trisom Cherokee, Sun, Ruin, kompas će usmjeriti u pravcu Bjork na stožernoj polovici albuma Real Life, 3, 6, 9, Human Being), dok će pri kraju ostaviti mjesta i za svoj alkoholno duhanski svijet zagasitog downtempa.
Suptilno ubijanje u pojam dešava se desetminutnom Nothing But Time. Za kraj će joj ostati retorički Peace and Love s žegom u grlu. Nikada više potrebe za time, nikada manje povrata.
Cat Power još uvijek referentno sjaji bez obzira na metaforiku albuma.