Povratak gotovo zaboravljene rap zvijezde! I to kakav!

Marshall Mathers 2 odličan je album na kojem je Eminem dokazao da još uvijek ima i stil i skill. Za razliku od njega ArtPop Lady Gage je sve samo ne art.

7.11.2013.
9:57
VOYO logo

EMINEM - Marshall Mathers 2 (Aftermath)

'Ovo nije rap nego pop glazba', ustvrđuje Eminem na novom albumu i odmah daje do znanja kako stvar stoje u vezi adaptiranja rapa u pop tkivo, kao jednog od najprofitabilnijih glazbenih stilova globalnog glazbenog showbizza zadnjih petnaestak godina .

Istovremeno određuje odmak prema svim pravovjernicima koji će krenuti osporavati njegov talent i kvalitete onim priglupim tezama o omekšavanju odavna mekog Eminema.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Bar što se beatologije tiče, Eminem pod producentskim drmanjem Dr. Drea rijetko kad je zalazio u tvrđe vode, dočim je lirički bio i ostao nedodirljivim u trenucima hvatanja dobre vibre i raspoloženja. Pregršt rafala sadržan je u nastavku jednog od njegovih najuspješnijih albuma, komercijalni i artistički, objavljenog 2000. godine.

To je bio njegov treći studijski album, lansiran tik nakon uspjeha onog imenovanog Slim Shady njegovim izmaštanim luckastim alter egom. Djela snimljena u 21. stoljeću uz iznimku Eminem Showa prijetili su kreativnim padom, no sudeći prema novom djelu, nema odustajanja ni posustajanja. Eminem vjerojatno ima rap album godine. Bar što se komercijalnih sfera tiče. Verbalno ljut, silovit, konkretan, fokusiran, tehnički odrepan briljantno (posluhnuti dionicu u "Rap God" novom singlu), s dovoljno komercijalnih ustupaka (refreni u pjesmama, angažmani Rihanne) da ne zasmetanoj nepodijeljenoj publici.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tajna uspjeha novog albuma opet je magični dodir i angažman Ricka Rubina, producentskog Boga koji je u stanju ni iz čega napraviti zlato. Sve tri pjesme s njegovim potpisom ujedno su najbolje na albumu (singl "Berzerk" kao tribute Beastie Boysima koje je isti Rubin iznjedrio svijetu, "Rhyme Or Reason", "So Far", "Love Game"), dočim u verbalnom smislu Em ponovo siječe na sve strane, ne štedeći sebe ni druge.

Vremena su se promijenila tako da umjesto metu na Britney danas prebacuje na Kardashianke ali modu operandi je poznat. Verbalno strijeljanje i to s itekakvim kontekstom i zaleđem a ne klasično prazno repersko prepumpavanje ega. Eminem repa o socijali iz svoje vizure, danas kao multimilijunaša koji nije poput Jay Z-ja izgubio oštricu postajući samodovoljnim.

Eminem ne dopušta da ga prodaje ime nego još uvijek računa na kvalitetan i raznovrsan materijal. Dvojka Marshall Matersovih zgoda i epizoda je gotovo bez lošeg mjesta čak i s de luxe verzijom, dakle u punoći trostrukom albuma.

Povratak i to kakav. I stil i skill, sve je to Eminem još uvijek. Sad bi ga bilo zgodno uhvatiti uživo na svjetskoj turneji. U naponu je snage.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

8/10

LADY GAGA - ArtPop (Interscope)

Proizvod znan kao Lady Gaga u naslovu trećeg studijskog albuma odlučila je odmah svojim konzumentima razbiti i sumnje te na pladnju odrediti o čemu bi voljela da se radi i vodi briga prilikom hvatanja njenog novog studijskog albuma. Umjetnički pop, dakle. Wannabe. Jer osim vizualnih metodika, raznobojnih kolaža, kričavih nijansi, glazbeno to je samo energični power pop 21. stoljeća i disco onoliko frenetičan koliko je to Madonna radila prije nje dugi niz godina. Art samo u primisli ili željama autorice i izvođačice. S tom razlikom da Lady Gaga zna pjevati i ima daleko bolji glas od primadone svjetskog popa. Sve ostalo je samo pumpanje beatova i pokušavanje nalaženja pjesama koje će koliko toliko zadovoljavati formatu i raznoraznim vizualnim dodacima za plasman "arta".

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Međutim, konceptologija bi trebala doticati i glazbu da bi imala smisla, a ne se samo ufuravati u futurizam bez pokrića ("Aura", "Venus", "G.U.Y.", "Sexxx Dreams", "Jewels`n`Drugs", "Man icure", naslovna, "Donatella", "Swine", "Fashion" (nema veze s Bowiejevom istoimenom stvari na žalost), "Gypsy", "Dope").

Lady Gaga u svojim transseksualnim eskapadama na žalost ne doseže razinu izvođačke ni glazbene uzbudljivosti, ostajući tek profesionalno odigranim i bogato preproduciranim lollipopom, čije će vrijeme pseudoekstravaganci uskoro isteći ne okrene li priču prema glazbi, a ne prema plaženju jezika, pričanju o drogama, biseksualnosti i inim dosadnim temama kojima privlači pažnju puritanaca, homofoba i inih sojeva društva, koji benignu pojavu poput nje smatraju kontroverznom i provokativnom.

6/10

Tekst se nastavlja ispod oglasa
sjene prošlosti
Gledaj odmah bez reklama
VOYO logo