U tom smislu, nije teško pogoditi kome je upućena nedvosmislena poruka - 'There's only one Queen and that's Madonna, bitch' u finišu pjesme I Don't Give A, s novog albuma MDNA.
Ipak, glavna meta u spomenutoj skladbi nisu njezine oponentice nego bivši suprug Guy Ritchie, a stihovi kako je Madge pokušavala biti dobra cura i još bolja supruga (prije negoli je zaključila da to nije vrijedno truda), ubačeni su u vrtlog agresivnog electra, funka, hip-hopa i sablasnog zbornog pjevanja nalik soundtracku završne scene kakvog horor-filma.
Očekivano, najveći dio dvanaestog studijskog albuma neuništive veteranke prožet je najsuvremenijom plesnom pop-elektronikom i u tu svrhu angažiran je producentski trojac svjetske klase: talijanski DJ Benny Benassi, potom 'francuska veza' Martin Sloveig, potpis kojeg stoji na neuspjeloj Give Me All Your Luvin, te stari prijatelj, Britanac William Orbit.
Upravo će potonji dominirati posljednjom – i najboljom – trećinom albuma. Masterpiece je melodična i sjetna, iznenađujuće emotivna pop-balada, Falling Free ima gotovo lirsku dimenziju, a u mnogo plesniju Love Spent uloženo je više mašte nego u sve ostale klupske zgoditke iz prvog dijela albuma zajedno.
Daleko od promašaja, ali i od statusa remek-djela, MDNA pripada srednjoj kategoriji ostvarenja 53-godišnje dive koja se još nije spremna predati bez žestoke borbe.