VIDEO: /

Gibonni na novom albumu literarno jači od Bon Jovija

Gibonni je najnoviji album 20th Century Man snimio na engleskom jeziku koji je, uglavnom, pohvalio i naš Anđelo Jurkas u svojoj recenziji.

20.5.2013.
11:03
VOYO logo

Diglo se ponešto prašine oko 150 000 kuna dodijeljenih od strane Hrvatskog Društva Skladatelja Gibonnijevom novom albumu na engleskom jeziku kao ovogodišnjem projektu odabranom za prezentaciju hrvatske pop glazbe i kulture u svijetu. S pozicije "zašto njemu on ima" bilo je podozrivih, s druge strane, osim 2 Cellos, teško da u datom momentu ima pozvanijih reprezentirati tuzemni pop u svijetu, pogotovo poslije reakcije LA Timesa koji ga izlistava kao glazbenika vrijednog za posluhnuti od strane ostatka svijeta. Radilo se o objektivno interesantnom skretanju pozornosti na njegov mediteranski pop i MOR (middle orientated rock).

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Obzirom na dosadašnju karijeru i zatvaranje nacionalnih i regionalnih krugova gdje već petnaestak godina slovi za broj jedan komercijalne ali i kvalitativno umjerene pop struje, album na engleskom se doimao kao logičan korak naprijed i pokušaj obaranja inozemnih granica. Već je na ranijim albumima uz gostovanja Tonyja Levina, Manu Katchea i druge inozemno relevantne jam session družbe dao naslutiti da se neće zadovoljiti ponavljanjem krugova i epitetima pobranim od Čakvca do Dubrovnika gdje ga se prepoznavalo kao Stingovog priležnika, čovjeka sa senzibilitetom i emocijom dovoljno zrelom i profesionalno zapakiranom da se osjeća kao dio svijeta. Migovi postrance su stigli, pa nema razloga ne probati to kapitalizirati. Album je realiziran u produkciji cijenjenog Britanca Andya Wrighta i objavljen za Gibonni Music etiketu, što će reći da se traži partner za inozemnu distribuciju i plasman.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

I sam kaže u novim stihovima da je zaglavio u Osamdesetima i da ne zna izaći. Je li mu ta staromodnost dobra referenca za publiku 21. stoljeća tek je za izvidjeti, ali neosporno radi se o čovjeku koji vjeruje u formu albuma prilikom prenošenja poruke. Dakle, cjelovito djelo ispred singlova. Iza sebe ima kapitalni pop album "Judi zviri i beštimje", jedan od ponajboljih albuma svih vremena ako ćemo do ovih prostora, te još nekoliko produkcijski i skladateljski jezgrovitih tragova njegove veličine. Ovo što plasira van kombinacija je prepjeva i prilagođenih stvari. Tamo gdje Bon Jovi sipa patetične metafore, Gibonni je literarno jači, međutim produkcijski i dalje daleko iza modela koji bi mogao profukcionirati na zapadanjačkom tržištu. Ono što ovdje nudi jest rock za srednju generaciju i starinske balade za isto takve. Njegovo skladateljstvo nije upitno međutim realizacija i prevođenje jest. Bilo da se radi o orkestriranom singlu "Ain`t Bad Enough For Rock And Roll" ili naslovnoj stvari, baladičnima "My Cloud", "Hide The Mirror", uvodnoj "Hey Crow", širenju dijapazona interesa u "My Brother Cain" i "Kids In Uniform" ili adaptaciji predivne "Rekla je" u "She Said", "Broken Finger" u "Vesla na vodi", a "Žeđam" postaje "Nothing Changes". Pri prijevodu na engleski, nježnost pjesama, metafore i literarne skice nisu izgubile na jačini, međutim koliko god se trudio biti autentičnim osjeća se njegov tvrdi izgovor engleskog i dijalektika koja ga udaljava od touchdown efekta.

Klasičnim hrvatskim jalnicima dat će materijala za daljnja kljucanja ili osporavanja, a hoće li garnirati inozemni feedback, pitanje je više za jaku i kvalitetnu marketinšku i promotivnu mašineriju. Ima li takvu i Gibbo ostaje enigmom. 7/10

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Sjene prošlosti
Gledaj odmah bez reklama
VOYO logo