Kad su uši sjajno raspoložene publike zapljusnute uvodnim taktovima čuvenog 300 godina starog šlagera Johanna Sebastiana Bacha, kad je počeo ples 122 tipke inspirativnog čembala po notama Tokate i fuge u D-molu, bilo je jasno da slijedi vehementni finale uzbudljive subote pod svodovima Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog.
Završnih sedam minuta osebujnog performancea je Zagrepčane ostavilo bez daha i podignulo ih na noge.
Virtuozi antigravitacije i centrifuge, gosti iz Berlina, su pošteno zaradili nepodijeljene simpatije svih 1954 posjetitelja Lisinskog i, naravno, od bisa nisu bili pošteđeni.
Koncertna utvrda u Aveniji Vukovar se zasigurno kroz povijest naslušala Bacha do sita, ali u subotu to nije bio smrtno ozbiljno poniranje u labirinte vlastite unutrašnjosti zaljubljenika u klasiku s kravatama, leptir mašnama i skupim toaletama.
Pod umjetničkom palicom Christopha Hagela i koreografa Vartana Basila, stvorena je jedinstvena fuzija onog zbog čega bi se možda u neka druga bolna vremena išlo i pod lomaču. Brak besmrtnog Bacha i breakdancea je osuđen na dug i skladan život.
Među 48 preludija i fuga iz Bachovog dobro ugođenog klavira vješto je odabrano šest melodija na čijim valovima berlinski B-boy akrobati surfaju u savršenoj sinkronizaciji ne štedeći se nimalo, niti u interpretaciji niti u hrabrom uključivanju elemenata matičnog breakdancea sa suvremenim plesom i klasičnim baletom.
Ovo potonje zavodljivo nosi dražesna Japanka Yui Kawaguchi. Klavirom je osvajala Vida Kalojanova, čembalom šarmirala Marianna Henriksson.
Posebne sklonosti posjetitelji, zapravo vatreni navijači, Lisinskog su pokazali prema chair freezovima Makedonca Gengisa Ademoskog a.k.a. Lil Cenga, headspinovimaKC-1-a i airtwistovimaB-Boy J-Suna.
