Pretposljednji nastavak serijala Harry Potter napravio je potpuni odmak od prvih filmova serijala, odbacivši svaki kič i sladunjavost, adekvatno dočaravajući totalitarnu i mračnu viziju budućnosti u kojoj se mladi čarobnjaci bore na život i smrt na hladnim lokacijama britanskih šuma i planina.
Premda su likovi glavnih junaka (kao i glumci koji ih tumače, Daniel Radcliffe, Rupert Grint i Emma Watson) sazreli (pa je tako Harry Potter dobio i dvodnevnu bradu), ipak nema prevelikih promjena u njihovim odnosima, u kojima su još ključne dječje simpatije i ljubomora. Stoga iznenađuje najerotičnija scena, u kojoj vidimo Harryja i Hermione kako se goli strastveno ljube, pa makar ona bila čista Ronova fantazija.
Scena koja je izazvala najviše dvojbi prije prikazivanja filma – ona u kojoj je Harry Potter nosio grudnjak –uopće nema queer konotacije već je dio transformacija Harryjevih muških i ženskih prijatelja u njegov oblik u cilju zbunjivanja neprijatelja. Same transformacije izvedene su računalno i iznimno efektno, pretapanjem lica poznatih likova, a osobito je zabavno bilo vidjeti i vraćanje likova u njihov izvorni oblik, s neizbježnim Harryjevim okruglim naočalama. Tehnologija je ovdje doista stvorila filmsku čaroliju.
Rade Šerbedžija pokazao se pravim izborom za ulogu majstora za izradu čarobnih štapića Grigoroviča i šteta što njegovo pojavljivanje u filmu traje samo nekoliko sekundi, premda je njegov lik iznimno važan za radnju. No, u to kratko vrijeme vidimo ga u dva posve različita izdanja, potpuno transformiranog, kako glumački tako i kostimima, maskom i šminkom.
Najefektniji dijelovi su (već tradicionalno) oni koji se odvijaju u letu, a najdirljiviji nedvojbeno oni sa simpatičnim, požrtvovnim vilenjakom. Posebnu pohvalu zaslužuje kratki animirani film kojim je ispričana legenda o darovima smrti, a koji je začuđujuće minimalistički, čist i efektan.
Film se prekida u ključnom trenutku jačanja Voldemortove moći, ostavljajući gledatelje u želji da što prije vide i posljednji nastavak koji se očekuje sredinom srpnja, i to u 3D tehnologiji od kojeg se u ovom filmu ipak odustalo, nakon što se pokazalo da naknadno prebacivanje filmova u 3D format može jako loše završiti. Poznato je i da 3D zatamnjuje slike, pa je svakako dobro što ovaj Harry Potter nije ispao vizualno još mračniji.
No premda će se konačni dojam o filmu moći dati nakon odgledanog drugog dijela, nema sumnje da je ovaj nastavak ipak predug i da bi mu svođenje na dvostanu dužinu (umjesto dvoiposatne) i sažimanje razvučenih scena upravo dalo pravi tempo i učinilo ga najuspjelijim dijelom serijala. Ipak, u odnosu na prethodni nastavak, ovaj je mnogo zanimljiviji i uzbudljiviji - kvalitetna pustolovna fantazija s elementima horora.
