Akademik Zlatko Bourek, istaknuti hrvatski slikar, kipar, kostimograf, scenograf, režiser, autor crtanih i igranih filmova, umro je u petak u Zagrebu, u 89. godini, izvijestila je Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti.
"Smrću akademika Zlatka Boureka Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti izgubila je jednog od svojih najuglednijih članova, a Hrvatska jednog od svojih najvećih, najsvestranijih i najoriginalnijih umjetnika koji je otvorio novo poglavlje modernog hrvatskog likovnog, kazališnog i filmskog stvaranja", izjavio je predsjednik HAZU akademik Zvonko Kusić.
Po njegovim riječima, pamtit će se njegova likovna i intelektualna mnogostranost i marljivost kojom se nesebično davao likovnoj, kazališnoj i filmskoj umjetnosti, kao i njegov vedar i razigran duh.
15.01.2014., Zagreb - Izlosci, lutke iz predstava Zlatka Boureka izlozene su u Gliptoteci HAZU. Zlatko Bourek. Photo:
"Iako je bio umjetnik svjetskog glasa, cijelog života bio je privržen rodnoj Slavoniji, ponosan na njenu kulturu i tradiciju iz koje je crpio nadahnuće za svoja djela kojima je obogatio hrvatsku kulturu. Akademik Bourek pripada među nacionalne velikane koji su zadužili hrvatsku likovnu, kazališnu i filmsku umjetnost, hrvatsku kulturu, Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti i hrvatski narod“, istaknuo je.
Osnovao Zagrebačku školu crtanog filma
Zlatko Bourek rodio se 4. rujna 1929. u Požegi, a djetinjstvo je proveo u Osijeku gdje je završio osnovnu i srednju školu.
Od 1943. do 1945. sudjelovao je u Antifašističkoj borbi, a deset godina nakon rata diplomirao kiparstvo i slikarstvo na Akademiji za primijenjenu umjetnost u Zagrebu, kod prof. Koste Angelija Radovanija. Još za vrijeme studija s grupom istomišljenika osnovao je Zagrebačku školu crtanog filma koja je unijela novi koncept u nastanak animiranih filmova i stekla svjetski ugled.
Grafičke radove izlaže od 1959., slike od 1963. i oni već tada imaju glavne značajke njegova likovnog stvaralaštva: groteskni humor s nadrealističkim elementima povezanim s folklornim sastavnicama.
Stvorio grad profesora Baltazara
Bio je scenograf svjetski poznate serije animiranih filmova Profesor Baltazar realizirane od 1967. do 1978. u kojoj je, po uzoru na Rijeku, likovno osmislio mjesto radnje Baltazar-grad.
Crtanim filmom počeo se baviti kao crtač podloga i svoj prvi uspjeh postigao filmom "Cowboy Jimmy" (1957.), a zatim slijede filmovi "Happy End" (1958.) "Inspektor se vraća kući" i "Kod fotografa" (1959.).
Od 1960. radio je crtane filmove po vlastitim scenarijima, među kojima se izdvajaju "Kovačev šegrt", "I videl sem daljine meglene i kalne", "Bećarac", "Kapetan Arbanas Marko", "Mačka", "Školovanje" i "Ručak". Kao režiser i scenarist snimio je tri igrana filma, "Cirkus Rex", "Crvenkapica", "Ventrilokvist".
Od 1971. surađivao je kao scenograf i kostimograf s uglednim kazalištima u Njemačkoj, a od 1988. bio je stalni član kazališta Hans Wurst Nachfahren u Berlinu.
Na Dubrovačkim ljetnim igrama 1977. je režirao lutkarsku farsu "Orlando maleroso" autora Saliha Isaaca, čime je započeo obnovu lutkarskog scenskog izraza u Hrvatskoj, a velik je uspjeh ostvario 1982. s lutkarskom predstavom "Hamlet" Teatra &TD.
04.07.2016., Osijek - Otvorena izlozba skulptura i slika velikog Zlatka Boureka u atriju Arheoloskog muzeja. Photo: Marko Mrkonjic/PIXSELL
Među posljednjim njegovim ostvarenjima ističe se režija, kostimografija i scenografija za predstavu "Kralj Ubu" Alfreda Jarryja na 51. splitskom ljetu 2005., dok je 2010. u Zagrebačkom kazalištu lutaka postavio lutkarsku predstavu za odrasle "Jedini neuspjeh Adolfa H" Georgea Taboria za koju je radio scenarij, režiju i nacrt za lutke.
Prije tri godine s Pavlom Štalterom je režirao animirani kratkometražni film "Wiener Blut", njegovo sjećanje na početak Drugog svjetskog rata, nadahhnuto slikama Georga Grosza i Otta Dixa.
Na Savskom nasipu u Zagrebu 2016. je postavio skulpturu "Međaš protiv uroka i poplave".
Bourek je samostalno izlagao u Duisburgu, New Yorku, Dubrovniku, Varaždinu, Osijeku i Zagrebu, a sudjelovao je i na nizu skupnih izložbi diljem svijeta. Dobitnik je Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo.
