Proslavljeni švedski redatelj Lasse Hallström, koji je karijeru počeo snimajući videospotove za grupu ABBA, zapažen je po dojmljivim i promišljenim prvim američkim filmovima, obiteljskoj drami Što muči Gilberta Grapea? i ljubavnoj drami Kućna pravila, no pravu svjetsku slavu stiče sladunjavom Čokoladom, nakon čega slijede prosječne Sjene iz dubine, plitki no vizualno raskošni i razigrani Casanova (s Heathom Ledgerom) te zabavni i intrigantni Podvala (s Richardom Gereom kao čovjekom koji je pisao lažne memore Howarda Hughesa).
U potrazi za novim romantičnim idolima, Hallström sigurno nije pogriješio odabravši masivnog zavodnika Chaninga Tatuma (Step Up) i krhku ljepoticu Amandu Seyfried (Mamma Mia). Među njima na ekranu doista ima kemije, a upravo snažni tjelesni kontrast daje Tatumovom liku izrazito zaštitinički položaj u početku njihovog odnosa. No, ta je zaštita samo prividna, jer su njegovi prioriteti negdje drugdje.
S građom poput mladog Rocka Hudsona ili Burta Lancestera, ali i introvertiranošću i sjetnim pogledom Jamesa Deana, Tatum se vrlo dobro snalazi u ulozi vojnika koji nakon napada 11. rujna vojnoj karijeri daje prednost nad vezom s voljenom djevojkom. Dirljivo je dočaran i njegov odnos s autističnim ocem (odličan Richard Jenkins), koji utočište nalazi u sakupljanju kovanica. Amanda Seyfried uspješno se nosi s likom prisiljenim na teške ljubavne i životne odluke.
Neki će Hallströmu zamjeriti kalkuliranu sentimentalnost, u čemu ima istine, no čini mi se da je iskusni švedski redatelj uspio isporučiti upravo onakav film kakav se od njega moglo i očekivati. Vješto balansirajući tragične i ljubavne elemente, režirao je posve solidnu melodramu koja poštuje sve zakonitosti žanra.
Zlatko Vidačković