Savjetnik (Ridley Scott) O novom filmu Ridleya Scotta na američkom tržištu upravo se vode kritičarske bitke radi li se o remek djelu ili pucnju u prazno. Obzirom na svu silu oprečnih reakcija na novo djelo vrsnog redatelja publika zasad nije odreagirala. Impresivna je glumačka ekipa okupljena (Cameron Diaz, Brad Pitt, Michael Fassbender, Penelope Cruz, Javier Bardem, prošvercan je u maloj ali pamtljivoj i filmu bitnoj roli i naš Goran Višnjić) prema scenariju novelista i dobitnika Pulitzera Cormaca McCarthyha kojeg su dosad ekranizirali poprilično uspješno (Cesta, Nema zemlje za starce).
Međutim, polariziralo se stavova između onoga što je snimljeno od onoga što je moglo biti snimljeno. Imamo priču o high class odvjetniku koji će pasti na testu pohlepe zbog nečega što je trebalo biti jednim poslićem vezanim za drogu. Otad se stvari oko njega i njegovih bliskih početi odvijati brutalnim smjerovima. Režiserski i glumački Savjetnik je neupitan međutim scenaristički prilično nejasan u nekoliko tokova. Prvenstveno u karakterizacijama likova i raspetljavanjima gordijskih čvorova njihovih međuodnosa.
Cameron Diaz je sjajna. Hladna. Distancirana. Proračunata. Okrutna. Gracilna i vretenasta poput geparda koje umiljava tokom filma i tetovažu čijih šapa preko leđa nosi. Brad Pitt i u ulozi sjebanka i luzera je hodajući seks. Fassbendera tretiraju kao novog it glumca, Bardem i Cruz su pouzdan par u koje ih god kategorije smještali, sporednih ili glavnih rola. Sva ta plejada glumaca stavljena je u šminkersko okruženje života na visokoj nozi, prezentirana kao ljudi od rečenica i metaforičkog prisustva više nego života u sebi. U tome se nalazi glavni problem komunikacije s likovima iz spomenutog stila života.
Depersonaliziranost je dodatno istaknuta činjenicom da glavnog junaka cijeli film ne oslavljaju imenom već titulom Savjetniče, što će biti apsurdnim obzirom na situaciju u kojoj se našao i iz koje bezglavo pokušava pronaći izlaz tj savjete od ljudi s kojima je ulazio u posao. Film je interesantan za pogledati, ali ne vidi se puno razloga zašto je snimljen, obzirom da slabo intrigira na razini filozofskih i općenitih pitanja pri pokušaju razjašnjenja o čemu se tu zapravo radilo. Nešto poput Vanille SkyCamerona Crowea, lijepo snimljenog ali praznog djela. 7/10
//www.youtube.com/embed/n4rTztvVx8E Springsteen & I (Bailie Walsh) Tkogod je zavolio Šefa Springsteena mora imati neku jako emotivnu priču i poveznicu s njegovim pjesmama i njegovim karakterima. Dokumentarac Bailie Walsh traga za takvim pričama sintetizirajući snimke koje su o Bruceu radili sami fanovi snimajući se i otvarajući svoje motive ljubavi prema Bossu. Našlo se svjedočenja o prvim ljubavima, izlascima na pozornicu, preživljavanjima teških životnih trenutaka, raznim životnim situacijama koje su mali svakodnevni ljudi prolazili uz direktno ili indirektno vezanje za lik i djelo legende američkog MOR-a (middle orientated rocka).
Premda se tokom cijelog filma ostavlja dojam da je moralo postojati i boljih snimaka, čvršćih melodrama uzrokovanim divotama kakvima se čuju Atlantic City, "River", Born To Run i deseci drugih dijamanata iz njegove pjesmarice, trenuci kada prepoznate tri djevojke s zagrebačkog parka Zrinjevac, kada ulični svirač prepričava trenutke kada mu se Springsteen pridružio na uličnoj svirci s dvije akustare, kada imitator Elvisa izlazi na pozornicu ne bi li uz Bossa dobio nekoliko taktova, izvlače osmije, rade žmarce i provociraju vas da sami ispričate svoju Springsteen & I priču. A to je lijepo. 7/10 //www.youtube.com/embed/1U9PlUoFWsY Don Jon (Joseph Gordon-Levitt) Redateljski debi glumca Josepha Gordona Levitta dobro je osmišljena, perolaka komedija ciljana na onu najsigurniju kartu - međurelaciju muškaraca i pornića. Naravno, zamotana kroz prizmu odnosa tipično površnog i eksloatacijski natrojenog momka (teretana, auti, muzika, izgled, pronošenje, sex) s djevojkom malo drugačijeg tipa. Još ako za svoju stvar primamite Scarlett Johansson u ulozi djevojke i još uvijek privlačne Julianne Moore, teško je promašiti stvar. Film je pametno izrugivanje klasičnih stereotipa muško ženskih odnosa na temu emocija, shvaćanja svijeta oko sebe iz vizure ženskog i muškog pogleda na suprotni spol, a opet plasirano dovoljno pitko i neopterećeno da ga se može gledati s dovoljnim odmakom i sve te M/Ž jade doživljavati i proživljavati kroz osmijeh. 7/10
//www.youtube.com/embed/rTmappTfRfo Anđelo Jurkas
