Ponekad je tanka linija između genijalnosti i zla. Neki su veliki umjetnici, poput Caravaggija, bili ubojice, neki su bili silovatelji, neki šovinist, seksisti ili antisemiti, a neki prevaranti i preljubnici. Postoje i estetski vrijedna umjetnička djela koja su produkt čistog zla poput nacističkog propagandnog filma Trijumf volje (1935.), Leni Riefenstahl.
Ovogodišnji svojevrsni prednastavak dječjoj priči o 101 dalmatincu i popriličan komercijalni uspjeh produkcijske kuće Walt Disney, aktualizirao je ponovno pitanje povezanosti ljepote i zla kroz prikazivanje nastanka jedne od najprepoznatljivijih negativki u svijetu filmu - Cruelle, od njezinih briljantnih, ali problematičnih dječjih godina, preko sukoba s barunicom Von Hellman, narcisoidnom modnom dizajnericom i ekscentričnom šeficom prestižne londonske modne kuće, pa sve do modne kraljice Londona 1970-ih.
Emma Stone
Nema ništa posebno novo u izdvajanju likova iz već postojeće priče i formiranju nove filmske priče oko njih, kao što nema ništa novo ni u istraživanju njihova nastanka. No, čini se da u posljednje vrijeme postoji bitna doza zainteresiranosti oko izdvajanja i portretiranja podrijetla negativaca, pri čemu je Joker posljednji takav film koji je od negativca iznimno uspješno napravio protagonista. Cruella se u tom kontekstu čini kao Disneyjev pokušaj da uhvati korak s trendom i na svoj bajkovit način snimi nešto slično.
Tipična buntovnica
Dok je u animiranom filmu 101 Dalmatinac (1961.) ili igranom filmu iz 1996. godine Cruella de Vil prikazana u zrelim godinama kao formirana osoba poput jezive zle vještice fanatično posvećene modi i koja je spremna oderati štence radi krzna, mlada Estella Miller, od milja Cruella, kako joj je mama dala nadimak, još jedan je primjer tipične nadarene društvene buntovnice s razlogom i, na dubljoj razini, utjelovljenja pokreta osnaživanja žena u borbi za svoja prava, slobode i kreativno samoizražavanje.
Estella je ime latinskog podrijetla koje na starofrancuskom znači "zvijezda" i jedan je od likova u romanu Velika očekivanja Charlesa Dickensa. Za razliku od Estelle u romanu čija je sudbina isprepletena s bogatim i ekscentričnim roditeljima, Estella u filmu nije svjesna da je siroče. Siromašna i skromna majka Catherine odgajala ju je u skladu s vrlinama dobrote, strpljivosti i pažljivosti, ali slično kao sestra Sherlocka Holmesa u feminističkom filmu Enola Holmes iz prošle godine, Estella je od ranog djetinjstva bila vidljivo drugačija od ostale djece.
Majci je često zadavala glavobolju jer je bila "okrutna" i neukrotiva u odnosu na društvene norme, što je u filmu prikazano kao vrlina mladenačkog bunta tipična za odrastanje. Sanjarila je o karijeri modne dizajnerice, stvari je vidjela na poseban način, govorila je ono što misli, nije se bojala izreći istinu i činila je ono što je željela. "Izazivala je svijet", kako kaže na početku, čak i ako bi potući se s dječacima, zauzimati se za sebe i sukobiti se s rigidnim školskim sustavom poput male rokerice sa srcem i rikom lavice značilo da će biti izbačena iz škole.
Poput tragične junakinje
Sudbina Estelle, odnosno Cruelle, doima se poput sudbine tragičnog junaka koji zbog svojih odluka i djelovanja doživljava nesreću sudbine i u gledatelju izaziva osjećaj straha i sažaljenja. Istina, ništa u filmu ne sugerira postojanje metafizičke sudbine u kakvu su vjerovali stari Grci, ton nema nikakve veze s uzvišenim stilom tragedije, a tragični rasplet ne implicira doslovnu smrt, prognanstvo junaka ili nešto slično. Sličnost s tragičnim junakom može povući u tome što protagonistica filma simbolički umire padom s iste stijene na kojoj je život izgubila njezina društveno priznata majka, a biološka majka barunica von Hellman otkrila svoju zlu prirodu.
Emma Thompson
Tim činom Cruella konačno odbacuje svoju naivno dobru stranu ličnosti Estellu, simboliziranu "bijelom bojom", te poput superjunaka integrira mračnu stranu ličnosti simboliziranu "crnom bojom", Cruellu. "Zvijezda Zlica" ili "Okrutna zvijezda" postaje Zlica od Opaka ili Cruella De Vill. Može se reći da ju je barunica rodila a onda i preporodila odgurnuvši je preko ruba. "Ja nisam slatka Estella. Nikada nisam ni bila", kaže Cruella koju je vrlo dobro utjelovila Emma Stone iako se čini kao da je lik napravljen po mjeri Helene Bonham Carter, pa dodaje: "Ja sam Cruella, rođena briljantna, rođena loša i pomalo luda. Ja nisam kao ona (barunica), ja sam bolja."
Za razliku od Jokera, koji prerasta u simbol kaosa, anarhije, društvenog previranja i nihilizma, Cruellu sustiže ironična sudbina većine pankera asimiliranih unutar društvenog sustava. Preuzimanjem majčinog trona postaje simbol opscene moći i surovog kapitalizma pogonjenog narcizmom, egoizmom i čistom voljom za moć. "Ne možeš se brinuti ni za koga drugog", savjetuje ranije barunica Estelli i nastavlja: "Svi drugi su prepreke. Ako brineš što prepreka želi ili osjeća, mrtva si. Da sam brinula o bilo kome ili bilo čemu, mogla sam umrijeti kao sve druge briljantne žene... Imaš talent za svoj brend. Veliko je pitanje imaš li instinkt ubojice."
Treba naglasiti da su prigovori nekih kritičara da Cruella nije zapravo istinski zla onoliko koliko je to bila izvorna Cruella, čemu pridonosi naizgled dobroćutna i slatka narav Emme Stone, te da je barunica koju je sjajno utjelovila Emma Thompson sličnija izvornoj Cruelli, istovremeno istiniti i neprimjereni. Lik Cruelle se doista doima humaniziran, dizajniran tako da se za razliku od Jokera s njom gledatelj lako može poistovjetiti. Međutim, budući da film završava otvorenim krajem, ostavlja na razmišljanje koliko su slava, moć i novac utjecali na daljnju transformaciju Cruelline osobnosti u ultimativnu zlicu kakvu pamtimo.
Spoj predivnog i opakog
Film je sazdan od mnoštva dihotomija crno/bijelo, dobro/zlo, egoizam/altruizam, kći/majka, budućnost/prošlost, tradicionalno/progresivno, konzervativno/liberalno, genijalno/normalno, glavna struja/supkultura ili kontrakultura itd. Cruella je privlačna jer sugeira da je normalno dosadno. Kao ideal inaugurira spoj predivnog i opakog, što je u stvari estetsko kombiniranje ljepote i moralnog zla koje posjeduje seksualnu dimenziju zbog svoje devijantne prirode te otpora tradiciji i konzervativnim vrijednostima.
Emma Stone
Za lik Cruelle koja "želi stvarati umjetnost i raditi probleme", film je idealno smješten u vrijeme revolucionarnih previranja, velikih društveno-kulturnih promjena, individualizma, rocka i (proto)punka 1970-ih godina. Nesumnjivo posjeduje snažan kapacitet da opčini prvenstveno tinejdžerice ne samo zbog pankerskog stava nego i izlaganjem priče kroz modno-dizajnerski spektakl pojačan brojnim neupitnim klasicima rocka.
Kostimografija kao sredstvo pripovijedanja
Fascinantnu kostimografiju potpisuje nagrađivana engleska dizajnerica Jenny Beavan poznata po radu na filmu Pobješnjeli Max: Divlja cesta (Mad Max: Fury Road, 2015.) i Soba s pogledom (A Room With a View, 1985.). Dizajnirana odjeća nije bila samo prilika za Beaven da demonstrira vještinu i kreativnost, tj. odjeća nije bila svrha sama sebi kao što je to čest slučaj u modi, nego je svrhovito poslužila filmskoj priči kao sredstvo pripovijedanja.
Prizor iz filma Cruella
Brojni predivni kostimi i haljine učinkovito izražavaju sukob etablirane visoke mode barunice i buntovne suvremene mode Cruelle performativnog i pankerskog karaktera. Uostalom, Beavan je priznala da moda nikada nije bila ono što ju prvenstveno zanimalo. "Ja sam pripovjedačica s odjećom, moda je slučajna", objasnila je za RTE i dodala da je uvijek mislila da će raditi kao scenografkinja u teatru.
Iako sam u početku bio skeptičan i trebalo mi je vremena da se suuživim s radnjom, Cruella zaista nije loš film. Jasno mi je zašto bi mogao biti privlačan mlađoj, neiskusnijoj publici. Glavna (anti)junakinja je klasičan tip "ludog dijamanta" raščupane kose i uvrnutog smisla za stil, film posjeduje uz sve navedeno pregršt vizualnih atrakcija, ubojit soundtrack, dinamičan je, brz i, uostalom, doima se kao da je rađen prije svega za djecu. Možda se trudi biti spoj opakog i predivnog, ali je u konačnici tek još jedan neproblematičan, estetski privlačan i zanimljiv obiteljski film.
