Dubioza kolektiv djeluje već šest godina i iza sebe ima četiri uspješna studijska albuma. Njihova popularnost u zadnje dvije godine rapidno je narasla. Razlog za to leži i u činjenici da je većina ljudi u regiji nezadovoljna situacijom u kojoj se nalazi i ljudima na vlasti, a Dubioza upravo sve te frustracije zna pretvoriti u odlične tekstove i svirku, čime postaju svojevrsni glasnogovornici nezadovoljne i šutljive većine.
Kako je uopće došlo do ujedinjenja bendova Ornamenat i Gluho doba against Def Age? Jeste li imali neke zajedničke ideje i planove za budućnost ili je do suradnje došlo sasvim spontano?
U početku bio je to spoj dijelova dva benda koja su se negdje u isto vrijeme prestali sa radom. Dio je bio iz benda Gluho doba iz Zenice, a dio iz Ornamenata iz Sarajeva. Kasnije su se dešavale razne personalne promjene i na kraju je došlo do tog sretnog međukantonalnog miksa.
Osam vas je u bendu. Predstavlja li vam to određeni problem pri stvaranju novih pjesama i oblikovanju albuma ili bi brojnost i različite sredine iz kojih potječete istaknuli kao prednost?
To je za nas sretna okolnost. Mi nismo tipični bend 'iz komšiluka' sastavljen od prijatelja koji su odrasli skupa – dolazimo iz tri različita grada, različitih smo muzičkih backgrounda i ta činjenica nam je donekle pomogla da se stvari od početka poslože ovako kako sada funkcioniraju.
Prva dva albuma Dubioze su na engleskom jeziku. Zašto? Jeste možda prije svega ciljali na strano tržište?
Od trenutka kada smo se okupili znali smo da želimo da se bavimo angažiranim temama, ali smo polako 'brusili' komunikacijsku strategiju. Nije tu baš bilo nekog točno zacrtanog plana, pustili smo da se taj kreativni segment razvija postepeno po nekom našem zajedničkom osjećaju.
arti-201009240506006Kroz sam proces stvaranja pjesama i izvođenja istih na koncertima shvatili smo da je za nas jedini logičan način djelovanja da tretiramo dva različita tržišta i radimo pjesme i za jedno i za drugo, a da koncerti budu spoj i najbolja kombinacija svih pjesama na oba jezika.
Sada vidimo da je to bilo dobro za nas jer smo izgradili tržište i u inozemstvu, a i kod kuće. Danas smo u situaciji da radimo u jednoj godini dva različita albuma – 5 do 12 na bosanskom koji je izašao ove godine za Menart i album na engleskom jeziku koji upravo sada snimamo.
Imamo sreću da smo pronašli izdavača u Americi koji distribucijom pokriva i američko i europsko tržište. Riječ je o izdavačkoj kući Koolarrow koju je osnovao Bill Gould, basista legendarnih Faith No More. Planiramo da album bude objavljen u ožujku 2011.
http://player.soundcloud.com/player.swf?url=http%3A%2F%2Fapi.soundcloud.com%2Ftracks%2F6238695%3Fsecret_token%3Ds-0OWdD&secret_url=falseDubioza proglas by net.hr
Kako je došlo do preokreta i kako ste se odlučili da Firmu Ilegal snimite na materinjem jeziku?
Korištenje maternjeg jezika je došlo spontano. Jednostavno smo počeli pisati na našem jeziku i u tom trenutku smo se dobro osjećali radeći na taj način.
Kakve su reakcije vaše bliže okoline na vaše pjesme i tekstove?
Dobili smo uglavnom pozitivne reakcije na tako angažirane tekstove. Većina ljudi u BiH, a nije drugačije ni drugdje u regionu, je nezadovoljna situacijom u kojoj se nalaze, vlastodršcima koji vrijedno rade na upropaštavanju zemlje i ostalim tranzicijskim nedaćama. Svoje nezadovoljstvo često ne mogu ili ne znaju artikulirati i tada im je drago čuti da netko u javnom prostoru govori ono što i sami misle. Mi se trudimo ne umotavati priču i glumiti neshvaćene pjesnike već želimo kritiku postojećeg stanja izreći na što direktniji i iskreniji način. Vjerojatno zato ljudi dobro reagiraju na naše pjesme.
Na album Firma Ilegal uvrstili ste citate nekih političara iz BiH. Kakvi su bili njihovi komentari i jesu li uopće reagirali na to?
Naši političari su naučili da je najbolja obrana od svake kritike – odsustvo reakcije na istu. Na isti način se ignoriraju protesti nezadovoljnih radnika, kritike opozicije ili poruka koju umjetnik šalje kroz medij u kojem djeluje. To je najsigurnije što političari mogu uraditi jer svaka njihova reakcija se po običaju pretvori u PR noćnu moru. Zato je danas tako teško izmamiti neku javnu reakciju od ljudi koji su na vlasti. Jadranka Kosor će reći da je OK da Mrle iz Let3 njenom slikom pokrije spolovilo na isti način na koji je jedan od bivših premijera FBiH (tada još na funkciji) izjavio da mu je Dubioza omiljeni bend iako smo ga javno prozivali za kriminal. Posebno zadovoljstvo predstavlja kada uspiješ isprovocirati neku nespretnu reakciju od tih debelokožaca.
Postoji li alternativa sadašnjoj vlasti u BiH? Je li moguće sadašnje ekonomsko i društveno stanje izvesti na zelenu granu ili za to treba neko čudo?
BiH nije u tako bezizlaznoj situaciji kao što se isprva može učiniti. Glomazan i neefikasan administrativni aparat koji proždire 60% budžetskih sredstava je naš najveći problem. Vlast izabrana na izborima u listopadu ima šansu da ustavnim reformama i rezanjem troškova administracije, što su ujedno i uvjeti koje EU postavlja kao preduvjet približavanja članstvu u uniji, BiH pretvori u zemlju koja ima šanse da se narednom periodu pretvori u normalnu državu. Za početak treba vidjeti na koji način će se formirati vladajuća većina na svim nivoima pa onda od tih ljudi marljivo tražiti da rade ono što su obećali u predizbornim kampanjama.
Zašto svaki društveno angažirani bend na svakom albumu mora imati bar jednu pjesmu posvećenu marihuani? Simbolizira li zalaganje za legalizaciju lakih droga neku vrstu bunta protiv okorjelih društvenih normi koje su već pomalo izgubile smisao ili se u tim pjesmama referirate na određeni stil života?
Priča o marihuani je metafora za eskapizam mladih ljudi koji se odluče na taj način odmaći od realnih problema. Društvo u kojem živimo im ne pruža nikakvu primamljivu alternativu. Kada poslušate naše pjesme sa tom tematikom vidjet ćete da tu nema bezuvjetnog glorificiranja marihuane.
Nama je interesantna dvoličnost društva i vlasti koja sa jedne strane nesrazmjerno oštrim mjerama kažnjava posjedovanje i uživanje lakih droga, dok npr. akutni problem alkoholizma, mnoštva ljudi koji ginu na cestama vozeći pod utjecajem alkohola gotovo u potpunosti ignoriraju.
Pri tome je dopušten gotovo nesputan advertising alkoholnih pića u medijima. Bilo bi zanimljivo priupitati neke od pop muzičara koji u svojim pjesmama veličaju delirium tremens kao rješenje svih problema, a kafanu kao instituciju koja pruža pomoć u teškim situacijama, da li se osjećaju odgovornim za nekoga tko umire od ciroze jetre...
Prihvaćanjem liberalnijeg odnosa prema lakim drogama koji od nedavno imaju neke zemlje poput Češke ili Portugala stvara se prostor policijskim agencijama da se bave stvarnim problemima teških droga i multimilijunskog biznisa koji se vrti oko njih. Tek tada će se statistike borbe protiv narkotika prestati puniti besmislenim hapšenjima klinaca koje uhvate sa jointom u ruci. Možda tada vlasti budu imale vremena za prave probleme.
Možete li napraviti kratki osvrt na angažiranu glazbu na bosanskohercegovačkoj sceni i u regiji općenito? Koliko je zastupljena i vjerujete li da ima nekakav utjecaj na javno mišljenje i atmosferu?
Za nas je ohrabrujuće da danas postoji toliko bendova kojima bavljenje angažiranim temama više ne predstavlja nikakav bauk i koji u okviru onoga što rade promoviraju alternativu postojećem stanju i traže promjene u društvu. Ukoliko svojim radom navedeš makar i nekolicinu ljudi da počne razmišljati na taj način – tada si postigao cilj.
Smetaju li vam ili vam laskaju usporedbe s Rage Against The Machine i Asian Dub Foundationom?
Ljudi vole usporedbe i trpanje u kojekakve žanrovske ladice. Mi smo od početka imali na umu samo ono što želimo reći i uvijek smo tražili najefikasniji način da se poruka prenese slušaocu. Otuda vjerojatno i žanrovska raznolikost na našim albumima. Bit će zanimljivo vidjeti sa čime će se uspoređivati ovaj album na kojem upravo radimo.
Svirate li na koncertima izvan granice ex-yu pjesme na materinjem jeziku? Kako publika reagira na njih?
arti-201010140693006Koncerti su kombinacija pjesama na engleskom i bosanskom jeziku, a često je i publika izmiješana. Mi zaista uživamo u tom miksu u kojem nisi siguran koji je jezik 'domaći' i u kojoj zemlji zapravo sviraš.
Diskobajagi je vaš samostalni DJ/VJ projekt. Koliko se uz brojne koncertne nastupe Dubioze stignete posvetiti tome i da li možda kroz ovaj samostalni projekt izražavate neku vlastitu kreativnu energiju koja unutar benda ostaje zatomljena?
Brano i Vedran su i prije Dubioze radili kao DJ i VJ, a Diskobajagi je u ovoj formi nastao 2008. godine. Do sada je objavljen CD Operacija Diskobajagi (Ekipa 2009.) na kojem se mogu čuti remiksi bh bendova. Diskobajagi je još jedan kreativni 'ventil' kojim se na drugačiji način, kroz audio-vizualne 'mash-up' mikseve, komunicira sa publikom. Diskobajagi ujedno služi i kao izgovor da se malo odmorimo od 'teških' tema.
Prethodni članci:
arti-201010140693006 arti-201010120543006 arti-201009240506006
