Obzirom na financijsko stanje i krizu u svim segmentima kulturnjačkog poduzetništva lako se moglo povjerovati kako direktor festivala Igor Mirković znakovitom porukom najavljuje ne samo majansku apokalipsu 21.12. 2012. već simbolično opraštanje od MFF-a (opet analogija s aktualnom često zazivanom kraticom gledano s pozicija monetarnih injekcija u sveukupno hrvatsko gospodarstvo) visoko uzdignute brade i s puno duha. Čak da je metafora s bijelom zastavom istinita opet bi bila odaslana na njima svojstven i simpatičan način kojim se svih ovih godina borilo za kvalitetno filmofilstvo i druženje prije ostalih manifestacija karakterističnih za filmske festivale. U Motovunu se zbog samog prirodnog miljea nije mogao ufurati koncept visokih peta i pripadajućih ega, već se inzistiralo na entuzijazmu, volonterstvu u službu filma, družbe i zabave. Kako svih ovih godina održati naglasak na filmovima, izbjeći zamke tekućih organizacijskih konfuznosti, probleme s vremenskim nepogodama, nastaviti s programom "festival prijatelj", tako i financijski najosjetljivijih godina komunicira se prvenstveno s pozicije samoironičnog "propadanja sa stilom". Naravno da se radi o vještim PR igrama riječima prije nego li nostradamusovskim vještinama organizacijske jezgre festivala. Ove je godine termin održavanja festivala pomaknut na vikend početak jer nakon nultog dana u petak 27. srpnja projekcijom "Red Tailsa" službeni početak s prvim programskim projekcijama počinje u subotu da bi finalna fešta i proglašenje dobitnika bila u srijedu 01. kolovoza. Mimo prigodnih nagrada 50 godina Veljku Bulajići i Lordanu Zafranoviću, prigodne retrospekcije britanskog redatelja Terencea Daviesa, angažiranog lezbijskog punk programa "Tko je ubio Barbie", dokumentaraca o vodi i punku, standardnog pregleda kratkih filmova, natjecanja za regionalnu nagradu Bauer (hrvatski "Ljudožder vegetarijanac", slovenski "Izlet" i srpski "Klip"). U sklopu popratnih programa emitirat će se i izbor filmova apokalipse, dok filmski internet magazin "Kozmonaut" Marija Kozine pokušava pomiriti nova imena i tendencije domaćeg kratkog filma s istim strujanjima unutar izabranih kinematografija Europe pa će prikazati djela mladih filmaša Zvonimira Jurića, Hane Jušić, Sonje Tarokić i Tina Žanića. Za motovunski Propeler u službenoj konkurenciji je pregršt zanimljivih djela, načelno po izboru selektora Jurice Pavičića. Filmašima će najzanimljivije biti vidjeti novo ostvarenje cijenjenog američkog indie filmaša Todda Solondza "Tajni adut/Dark Horse", srpsku dosjetku "Smrt čoveka na Balkanu" Miroslava Momčilovića, predstavnika još uvijek intrigantnog bugarskog novog vala "Posljednja ambulantna kola Sofije" Iliana Meteva, slovenski "Kruha i igara", "Duboko plavo more" motovunskog gosta Terencea Daviesa (koji ne treba brkati s istoimenim hollywoodskih akcićem Rennya Harlina), švedski "Igra" i "Avalon", grčki "Alps",, francuski "Danas" i ine predstavnike europske, regionalne i latinoameričke kinematografije. Biti na MFF-u još uvijek znači uživati u filmovima i dati prednost druženju nad pronošenjima. Stoga nije kraj sve dok fat lady ne otpjeva da je kraj. A pjesma se i jeka soundtracka filmova s motovunskih brda poslovično prilično dugo čuje. Čak i nakon prolaska the simboličnih datuma.
"The end" je vrištalo s najavnih jumbo plakata vezanih za ovogodišnju filmsku feštu na brdu Velog Jože u srcu Istre.
