SAD, 2011., SF akcijski, 132 min. R: Matthew Vaughn Gl: James McAvoy, Michael Fassbender, Kevin Bacon, Jennifer Lawrence, Rose Byrne, January Jones, Nicholas Hoult Ocjena: 3/5 Kad bih radio listu najboljih filmskih adaptacija stripa svih vremena, prva dva dijela serijala X-Men svakako bi zauzela mjesta u samom vrhu i stoga je prava šteta što su sljedeća dva nastavka (The Last Stand i Wolverine) posve upropastila stvar. Postalo je to jasno i šefovima 20th Century Foxa, pa su, po uzoru na serijal o Batmanu, koji je svojedobno prošao kroz uspješan proces resetiranja, a zatim i rebootanja (by Christopher Nolan), pokušali učiniti pravu stvar. I zamalo uspjeli.
O čemu se radi?Prva generacija odgovara na sva ona pitanja koja se niste usudili pitati gledajući prethodne filmove, tko su zapravo šefovi dobrih i loših mutanata, Charles Xavier i Erik Lehnsherr, kako su se upoznali, zašto su se posvađali... i još mnoga druga pitanja koja se vjerojatno i niste pitali, npr. tko je zakuhao frku u Zaljevu svinja, ali vam film svejedno nudi odgovore. Shvatili ste, peti film X-Men smješten je u šezdesete, točnije u 1962. godinu, onu istu godinu u kojoj je svijet zamalo izbjegao nuklearnu katastrofu kao posljedicu Kubanske krize, ali i godinu u kojoj je premijerno prikazan prvi film o Jamesu Bondu Dr. No, dok će godinu dana kasnije Stan Lee predstaviti i prvi strip X-Men.
U to doba mladi telepat Charles Xavier, još uvijek bez kolica i s klasičnom frizurom, proučava genetske mutacije i želi oko sebe okupiti mutante slične sebi kako bi pomogao čovječanstvu. Društvo mu pravi lijepa Raven, koja se pubertetski teško nosi s vlastitim izgledom, plavim obličjem kojeg se iz ranijih filmova sjećamo kao Mystique, pa većinu vremena provodi u ljudskom izdanju. Njih dvoje upoznaju Erika Lehnsherra, mladića koji je preživio Auschwitz, koji živi za osvetu Sebastianu Showu, bivšem nacističkom doktoru a la Mengele, koji mu je u koncentracijskom logoru hladnokrvno ustrijelio majku kako bi isprovocirao Erikove magnetske moći. Združeni X-Boysi, Charles i Erik, pod okriljem CIA-e kreću u potragu za mladim talentima kako bi im pomogli da ovladaju svojim nadnaravnim sposobnostima, a iste će im biti itekako potrebne kako bi spriječili Shawa da manipulacijama između Bijele kuće i Kremlja izazove nuklearni rat. No, dok će ljuti neprijatelji, Sovjeti i Amerikanci, iz Zaljeva svinja ipak izaći bez rata, jedan će drugi rat epskih razmjera upravo tu biti začet, onaj između Magneta i Profesora X.
Zašto gledati? Težak je zadatak bio pred ekipom Prve generacije budući da nisu mogli računati na najjače glumačke adute iz prethodnih filmova, Patricka Stewarta, Iana McKellena i Hugha Jackmana. Stoga je britanski redatelj Matthew Vaughn (Kick-Ass) morao biti izuzetno pažljiv u izboru glumaca, a odabir Jamesa McAvoya (Posljednji škotski kralj) i atraktivnog njemačkog glumca Michaela Fassbendera (Nemilosrdni gadovi), kojemu predviđaju veliku karijeru, pokazao se kao pun pogodak. Naravno, tu je i odlična Jennifer Lawrence (Zimska kost), relaksirani rutiner Kevin Bacon i atraktivna January Jones (Momci s Madisona), ovaj put doslovno u briljantnom izdanju mutantice Emme Frost, čijim čarima nije uspio odoljeti niti Rade Šerbedžija u ulozi napaljenog sovjetskog generala.
Vrijeme u koje je smješten peti dio nije slučajno, jer ovaj je film u mnogo čemu sličniji serijalima o Jamesu Bondu (atmosferom, lokacijama, političkim backgroundom) ili Austin Powersu (kostimima), negoli prethodnim izdancima X-Mena, no ima u tome prilično šarma: pametan scenarij, zanimljivi mladi glumci i spektakularno zabavne akcijske sekvence udahnuli su nešto svježine u franšizu. Ipak, neusporedivo je to s obnovom koju je Christopher Nolan učinio u novom serijalu o Batmanu, pa je prognoza o skorom skidanju X-Mena s aparata za sada prilično neizvjesna. Prvi izvještaji s box-officea baš i nisu obećavajući, prihod od 56 milijuna dolara u prvom vikendu je solidan, no još uvijek lošiji od rezultata prethodnih filmova i upitna je isplativost nastavljanja serijala.
Zašto ne gledati?
Ljubitelji prvih dvaju filmova teško će preboljeti odlazak Bryana Singera iz redateljske fotelje, jer upravo je njegov seriozan pristup Marvelovom stripu izdvojio X-Mena iz bezbrojnih djetinjastih i kičastih strip-adaptacija u kojima se mnogo više pažnje posvećuje kostimima nego scenariju. Iako Prva generacija pokazuje ambiciju da bude nešto više od šarenog artikla, ne uspijeva dosegnuti težinu prvih filmova, nego se na kraju ipak svodi na tek nešto iznadprosječnu ljetnu blockbuster atrakciju. Filozofski podtekst o različitosti i toleranciji tako tipičan za serijal X-Men, ovdje je sveden na komično ponavljanje mantre 'Ja sam mutant i time se ponosim', koja se ponavlja onoliko puta koliko je potrebno da i Raven prihvati svoju plavu boju tena kao primarnu.
Politička je potka ipak nešto zabavnija od filozofske, a Vaughn duhovito koristi činjenicu da su nekad politički događaji toliko iracionalni i bizarni, kao što je slučaj s Kubanskom krizom, da ih pojava mutanata zapravo čini mnogo razumljivijima. Ne bi trebalo mnogo mašte da se u sljedećim nastavcima po istom principu reinterpretiraju najveći misteriji u povijesti svijeta, sve tamo od izgnanstva iz raja pa do gospodarskog programa Jadranke Kosor.
Dakle... Baš kao što je autor X-Mena Stan Lee stvorio serijal iz čistog gušta kreiranja superjunaka s čudesnim moćima koji ne zahtijevaju dugačka i uvjerljiva objašnjenja za svakog od njih, tako ovdje redatelj Vaughn uživa u prezentaciji vještina mladih mutanata kao u nekom televizijskom talent showu, što, kao uostalom i većina talent showova, povremeno zna biti zabavno, no čak i kad su mutanti u pitanju, ipak je u suštini banalno i pomalo zamorno.
