Film Šuti prikazan je u sklopu Pula film festivala 2013. godine osvojio je Zlatnu Arenu za najbolju sporednu žensku ulogu, glazbu i montažu, zatim posebnu Zlatnu Arenu za masku i ton te nagrada Breza za najboljeg debitanta Tihani Lazović.
Ali što redatelj Lukas Nola misli o nagradama otkrio je u intervjuu za hot.hr: 'Zapravo nikad nisam patio na nagrade. Ja sam potpuno nesportski tip. Ima toliko filmova koji nisu dobili Oscara, a trebali su, toliko filmova koji su dobili, a nisu trebali dobiti, ima toliko genijalnih glumaca koji nikad nisu dobili nagradu. Zbilja nisam natjecateljski tip. Obožavao bih da festivali u Europi i u svijetu budu mjesto okupljanja filmskih djelatnika, glumaca, umjetnika i da se ne dijele nagrade nego da se svi tamo nađemo, pogledamo 15-12 filmova, da se razgovaramo, da se najedemo, napijemo i da nam to bude super. A ovako, čim netko dobije nagradu onda je netko lošije volje od drugih. Imao sam sreće da sam relativno mlad, možda je to zbog toga, počeo dobivati nagrade. Prvi put kad sam bio u Puli sam, mislim, dobio četiri Zlatne Arene, uključujući za scenarij i režiju pa valjda mi je to relativiziralo odnos prema nagradama, ali nisam sportski tip, jednom sam se bavio atletikom i došao sam uvjerljivo zadnji jer mi se nije dalo trčati s njima u grupi. Neki ljudi će ostati u povijesti kinematografije i umjetnosti općenito, a da nisu dobili sad nešto. Uvjeren sam da je Fabijan Šovagović recimo bolji glumac od pedesetorice koji su dobili Oscara u Americi za glumu, pa prema tome...
'Moja mama je bila u depresiji dva dana nakon što je pogledala film'
Na pitanje kakve su bile prve reakcije gledatelja u Puli, glumica Lana Barić, koja u filmu Šuti glumi bolesnu i pasivnu majku, rekla je: 'Praksa je da ti nakon filma čestitaju na obavljenom poslu, pogotovo kolege, a u ovom slučaju su ljudi imali neku zadršku, bili su vjerojatno potreseni. Priča je toliko grozna, bolno je to sve skupa, valjda im je bilo teško pružit ruku. Moja mama je bila u depresiji dva dana nakon što je pogledala film. Baš ju je jako pogodilo. Kad sam čitala scenarij, nisam to očekivala, potreslo me i uznemirilo me užasno, tako da sam pustila da malo odstoji. Da ga onda hladnije glave opet pročitam, jer kao bit će lakše drugi put, kad znam što se zbiva. Ma kakvi. Nije mi uspjelo. Baš me užasno potreslo. Negdje mi je drago da i ljudi imaju takvu reakciju. Ružno je reći da mi je drago da ljudi plaču, ali to znači da smo postigli efekt koji smo trebali postići, a to je da ta priča je užasno potresna. Drago mi je ako će se ljudi usuditi ići to pogledati jer mislim da ih trebamo suočit s tim. Jer, kao što je Lukas rekao puno puta prije, ta potresna priča koja je bazirana na istinitim događajima je zapravo i ublažena varijanta tih istinitih događaja koliko god to apsurdno zvučalo ljudima nakon što pogledaju film'.
'Nekima ljudima je film premučan. Imam anegdotu s pulskog festivala. Kad je jedna gospođe otišla, pred kraj filma je izašla iz kina i dala mi je ocjenu pet. Ali jednostavno nije mogla gledati do kraja. A većina ljudi koja ostane, ostane sa suzama u očima. Do sad smo se hrvatskom filmu uglavnom smijali, a ovo je jedan od rijetkih na koji će ljudi plakati, jer smo, osim što je film mučan, mislim da smo uspjeli postići i to da je film i tužan. Tako da je ta neka osnovna ideja sprovedena zahvaljujući prije svega sjajnoj ekipi glumaca s kojom sam radio', nadodao je redatelj filma.
S obzirom da je u filmu riječ o obiteljskom nasilju, na koje se želi skrenuti pažnja, jer je to problem koji je prisutan u našem društvu i ne treba ga ignorirati, Lukas Nola je rekao da mu je drago što su se u promociju filma uključile i neke ženske udruge.
'U početku sam zazirao od toga da radim aktivistički film i općenito društveno angažira film. Htio sam isključivo ispričati jednu ljudsku dramu koja je stravična, ali sad vidim da sam jednostavno prestao bježati od toga. Ljudi mi zahvaljuju što sam ovo napravio i snimio. U jednom radijskom intervjuu se novinarka rasplakala dok smo pričali o filmu tako da smo očigledno filmom prenijeli emociju. To je emocija koju prosječna hrvatska kino publika ne očekuje, oni očekuju uglavnom smijeh, a mi smo ovdje ponudili nešto drugo. Volio bih da što više ljudi vidi film osobito zbog činjenice da ta priča nije neka čudna priča, to je priča koja se svakodnevno odvija oko nas. Kad čovjek vidi sve te statistike jednostavno je zgrožen. To je tihi rat koji se odvija možda tu preko ceste', kaže Lukas Nola koji se za film pripremao kao novinar-istraživač.
Ovo je inače prva suradnja Lukasa Nole i glumice Lane Barić, ali oboje su izjavili da imaju osjećaj kao da se znaju sto godina, a evo što je obilježilo početak njihove suradnje: 'Bila sam u kinu Europa kad mi je Lukas prišao i rekao da ima jednu ulogu za mene da snima jedan film, ali mi je napomenuo da to nije glavna uloga, ali je užasno bitna. Bila sam sretna i uzbuđena zbog toga, ali mislila sam da to nije ozbiljno. No, nakon nekog vremena me nazvao i rekao da će mi poslati scenarij', ispričala je Lana.
//www.youtube.com/embed/GJDf7BUMQp8
'Slučajno je film ispao u predblagdanskom dobu, mislim da taj film može čak pomoći ljudima da očvrsnu kao obitelj i da spoznaju neke stvari unutar vlastite obitelji koje ne funkcioniraju, a s druge strane mislim da će pomoći žrtvama nasilja na neki način da je netko progovorio o tome, da i oni sami progovore. Činjenica je da 83 posto žena u Hrvatskoj javno nije nikad iznijelo da su bile žrtve nasilja. A po svim statistikama svaka treća žena je vrsta nekog nasilja i svako peto dijete je žrtva nekog nasilja. To su podaci koju su stravični pa prema tome mislim, da smo napravili čak samo aktivistički film, mislim da smo napravili već dosta u tom pogledu', istaknu je redatelj filma čija će se svečana premijera održati u ponedjeljak, 16. prosinca u 20 sati u kinu Europa.
Film Šuti u redovnu distribuciju u kina dolazi u četvrtak, 19. prosinca.
