'Sve je kvalitetno napravljeno i nemam čemu prigovoriti. Ne znaš je li bolji scenarij, režija, gluma, scenografija.... Iako nisam sklona hvaljenju, usudim se reći da su Gruntovčani tako dobri da se više ne mogu ponoviti', kaže Smiljka.
Gledala je svaku epizodu, svaku reprizu, sjećanja na dane snimanja tada se vraćaju i, kaže, sjetno se nasmije.
'Pamtim scenu kad sam u vinogradu gnojem gađala Presvetlog, a pogodila Dudeka. Martin se nije mogao svladati, nasmijao se i to se vidi u epizodi, ali sve drugo bilo je dobro napravljeno, pa nismo ponavljali. Snimali smo na Martinje, pa epizodu pamtimo i po tome što je njegova supruga donijela orahnjaču, makovnjaču i pijaču. Sve smo to pojeli i popili baš u vinogradu', prisjeća se glumica.
Raznježi se pri spomenu na Babicu, koja je u 82. godini ušla u glumački ansambl i otprije bila impresionirana Dudekom i Regicom. Gledala ih je u seriji Mejaši i redatelju Kreši Goliku bojažljivo rekla: 'Kako ću ja igrati s Dudekom i Regicom?'.
'Nekoliko dana družili smo se s njom, smirivali je. Htjeli smo joj pokazati da smo normalni ljudi, a ne neke veličine kakvima nas je doživljavala', ispričala je Smiljka. Prisjetila se i kako je Martin Sagner svako malo smišljao spačke i uveseljavao ekipu. Babica nije bila kajkavka i teško joj je bilo govoriti u dijalektu, a Martin joj je volio izokrenuti tekst.
'Nemoj delati bedastoće - govorili smo mu, no Martin je nastavio po svojemu, a mi smo se smijali. Nitko se nije ljutio, to je opuštalo ekipu', rekla je glumica. Nitko te davne 1974., kad je serija snimljena, nije očekivao da će imati kultni status. Glumci nisu vjerovali da će se reprizirati. Bit će super, mislili su, ako se tek jednom prikaže. Zato su i potpisali ugovor da se odriču honorara za reprize, koji vrijedi i danas.
'Možda nas barem za deseto repriziranje s HRT-a pozovu na kavu', našalila se. Tada su u modi bili partizanski filmovi U gori raste zelen bor, Kuda idu divlje svinje. Gruntovčani su htjeli pokazati da i kajkavske teme i govor također vrijede, pa su uoči snimanja imali i probe kako bi ujednačili jezik.
'Zapisivali smo si notice, učili kolege koji nisu bili kajkavci jeziku i više u šali govorili 'pokazat ćemo mi njima'. Ispalo je da su Gruntovčani i nakon 36 godina ljudima dragi. Mladež od 24 godine ih ne propušta', kaže. Zahvaljujući seriji rođene su i dvije kazališne predstave: V Gruntovcu i devize klize, koja je odigrana čak 196 puta, te Gruntovec je moj dom.
Smiljka Bencet povremeno se čuje s glumačkom ekipom. Je li Dudek među njima? Druže li se i danas? 'Martin je malo izašao iz đira. Ima mladu ženu, mlade sinove, svoje obveze, no veselim se svaki put čuti ga ili vidjeti. Bilo bi lijepo da se glumačka ekipa Gruntovčana okupi, ali nažalost, malo nas je živih', kaže Smiljka Bencet.
Vezani članci:
arti-201102180351006 arti-201010050102006
