Na današnji dan, 25. travnja, Al Pacino slavi 85. rođendan – bez velike pompe, bez crvenih tepiha i vjerojatno bez previše buke. I to ne zato što ne bi mogao imati sve to, nego zato što mu nikad nije bilo potrebno.
Rođen kao Alfredo James Pacino 1940. u njujorškom East Harlemu, odrastao je u južnom Bronxu uz majku talijanskog porijekla nakon što su mu se roditelji razveli. Bio je dijete ulice, s nešto više sklonosti prema kazalištu nego sportu, i s reputacijom "uvijek pomalo izgubljenog", kako su znali govoriti njegovi susjedi. U školu nije previše išao, iz nje je isključen, a onda se nekako, gotovo mimo svih očekivanja, našao u prestižnom Actors Studiju pod vodstvom Leeja Strasberga.
Pacino je 70-ih godina postao jedno od zaštitnih lica nove generacije američkog filma. Njegova prva velika uloga bila je uloga sitnog ovisnika u The Panic in Needle Park, ali je prava eksplozija uslijedila 1972. godine kad ga je Francis Ford Coppola izabrao za ulogu Michaela Corleonea u Kumu. Studio je htio nekog poznatijeg, možda Roberta Redforda ili Jacka Nicholsona, ali Coppola se borio za Pacina, tada mladog, nepoznatog glumca s kazališnom pozadinom i mračnom karizmom. Ostalo je povijest.
Sljedeće desetljeće donosi filmove poput Dog Day Afternoon, Serpico, …And Justice for All – sve redom uloge marginalaca, autsajdera, onih koji idu protiv sistema. Pacino nikad nije glumio heroje, glumio je ljude. Komplicirane, emocionalno nabijene, ponekad destruktivne, uvijek uvjerljive.
I dok su njegovi kolege s vremenom polirali imidž i približavali se mainstreamu, Pacino je ostao dosljedan sebi, često je birao projekte koji nisu bili komercijalno isplativi, znao je i promašiti (kritika se i danas zgraža nad njegovim nastupom u Revoluciji), ali nikad nije glumio zato što "treba". Glumio je kad je htio, i kako je htio.
Al Pacino
I privatno je ostao pomalo zagonetan. Nikad se nije ženio, iako je imao duge veze s glumicama kao što su Diane Keaton, Beverly D’Angelo (s kojom ima blizance), a 2023. je postao otac još jednom, u 83. godini. Majka njegovog najmlađeg djeteta od njega je mlađa čak 53 godine, a radi se o Noor Alfallah, inače producentici koja mu je bila susjeda. I to je valjda jedini put kad se o njemu pisalo više zbog privatnog života nego karijere.
Pacino je osvojio Oscara tek 1993., za Miris žene, što je mnogima i danas pomalo nevjerojatno, s obzirom na to koliko je antologijskih uloga iza njega. No njega to, čini se, nikad nije previše diralo. Kazalište mu je oduvijek bilo važnije od nagrada, a Shakespeare draži od Hollywooda.
U eri kad je sve na izvol'te, Pacino je ostao nedokučiv. Bez Instagrama, bez autobiografije, bez političkih poruka. Samo rad. Danas, s 85 godina, ne glumi više često, ali kad se pojavi, to je i dalje veliki događaj. Njegova prisutnost nije oslabjela, ona je samo postala tiša. A možda upravo zato još snažnija.
POGLEDAJTE VIDEO: Al Pacino čeka dijete u 83. godini, a najstariji Hrvat imao je 92. 'Što mislite da Josip Manolić ponovno postane otac?'
