Dvije osobe su najmanje 99,9 posto genetski identične. Ipak, ovih 0,1 posto je ono što određuje sve naše razlike, od jedinstvenog načina izgleda, do otpornosti ili osjetljivosti na bolesti.
Što više znamo o tim posebnim genima (i ljudima koji ih imaju), to je bolje jer bi se ubuduće mogli stvoriti lijekovi koji mogu oponašati korisne genetske razlike. Zbog toga su istraživači krenuli u potragu za ljudima diljem svijeta koji bi mogli biti otporni na virus SARS-CoV-2 koji uzrokuje covid-19. U genima nekih osoba mogao bi se nalaziti ključ za liječenje ove bolesti, piše Science alert.
Razlika u kliničkoj slici oboljelih
Imunolog Evangelos Andreakos, voditelj grupe istraživača, je kazao da se klinička slika značajno razlikuje kod oboljelih od covida, pri čemu neke osobe imaju samo asimptomatsku infekciju dok je drugima život ugrožen. “Naše razumijevanje patofiziologije covida koji prijeti životima značajno je napredovalo od prosinca 2019. kad je bolest tek opisana, ali još uvijek znamo jako malo o ljudskoj genetskoj i imunološkoj osnovi urođene rezistencije na SARS-CoV-2”, naveo je Andreakos.
Iako informacija o urođenoj rezistenciji na virus još nema dovoljno, istraživači navode da to ne znači da ona ne postoji. Kao jedan od primjera istaknuli su slučajeve kad se zaraze svi članovi kućanstva, osim jednog.
Ranije je objavljeno i da osobe s određenom krvnom grupom imaju manju šansu od razvoja teškog oblika koronavirusa, a radi se o pojedincima s krvnom grupom 0. Neke su se studije bavile proteinima, poput receptora ACE2 ili TMEM41B te se čini se da su navedeni proteini nužni da bi koronavirus ušao ili se umnožio u stanici.
Dosad pronađeno 400 ispitanika
No, kako pronaći pojedince koji su prirodno otporni na koronavirus?
“Prvo se usredotočujemo na neinficirane kontakte u kućanstvima u kojima su osobe sa simptomatskom infekcijom. Nakon toga treba razmatrati pojedince izložene indeksnom slučaju bez osobne zaštitne opreme, najmanje 1 sat dnevno tijekom prvih 3-5 dana dok traju simptomi u indeksnom slučaju”, navode istraživači.
Navedeno bi se provjeravalo s negativnim PCR testovima i negativnim krvnim nalazima četiri tjedna nakon izlaganja, pri čemu bi poseban fokus bio na T stanicama kako bi se utvrdilo je li se osoba zarazila.
Istraživači su dosad pronašli 400 ispitanika koji ispunjavaju kriterije, ali traže ih još.
