Godine 1925. arheolog Howard Carter pronašao je unutar omota mumije tinejdžerskog kralja dva bodeža, jedan željezni i jedan sa zlatnom oštricom. Željezna oštrica, koja je imala zlatnu dršku, zbunjivala je znanstvenike u slijedećim desetljećima - predmeti od željeza bili su rijetki u drevnom Egiptu, a metal uopće nije zahrđao.
Talijanski i egipatski znanstvenici analizirali su metal s rendgenskim flourescentnim spektrometrom kako bi odredili kemijski sastav te su otkrili da sadrži veliku količinu nikla, kao i određenu količinu kobalta, što "jako sugerira vanzemaljsko porijeklo". Usporedili su sastav sa znanim meteoritima u krugu od 2.000 kilometara oko egipatske obale Crvenog mora i u jednom meteoritu pronašli sličan sastav.
Meteorit po imenu Kharga nalazi se 240 km zapadno od Aleksandrije, u blizini luke Mersa Matruh.
Tutankamonova grobnica
Iako ljudi rade s bakrom, broncom i zlatom već 6.000 godina, obrada željeza pojavila znatno kasnije, i bila je rijetka u starome Egiptu. Kako se radi o izuzetno rijetkom materijalu, arheolozi su zaključili kako su stari Egipćani pridavali jako veliku vrijednost meteoritskom željezu.
Dodali su kako pronalazak bodeža napravljenog od meteorita daje značenje korištenju termina 'željezo' u drevnim tekstovima. Naime, već se u tekstovima iz 13. stoljeća prije Krista termin 'željezo od neba' koristi kako bi se opisali svi tipovi željeza.
Znanstvenici su postavili i hipotezu kako su drevni Egipćani posebnu važnost pridavali kamenju koje je padalo s neba.
"Nebo je bilo jako važno drevnim Egipćanima", kaže egiptologinja Joyce Tyldesley, sa Sveučilišta u Manchesteru. "Nešto što padne s neba smatralo se darom bogova."
Visoka kvaliteta oštiice znači da su Tutankamona, koji je živio pri kraju Brončanog doba, podržavali obračivači željeza koji su bili vješti u obradi unatoč rijetkosti tog materijala.
