"Magnetski odjeci su detektirani u površinskim stanicama svugdje na Zemlji, na isti način na koji seizmografi diljem svijeta detektiraju veliki potres", rekao je Vassilis Angelopoulos s UCLA-e, voditelj misije THEMIS, u kojoj je pet satelita lansirano u orbitu kako bi pratili stanje Zemljine magnetosfere.
"Cjelokupna energija u svemirskom potresu usporediva je s potresom na Zemlji jačine 5 ili 6 stupnjeva", rekao je Evgenij Panov iz Austrijskog instituta za istraživanje svemira. Panov je prvi znanstvenik koji je napisao rad o svemirskim potresima.
Svemirski potresi nisu jedina svemirska podrhtavanja. Znanstvenici su otkrili zvjezdane potrese unutar zvijezda, potrese na Mjesecu te potrese na asteroidima. Zemlja može uzrokovati potrese na asteroidima ako oni prolete preblizu.
Godine 2007. THEMIS je otkrio prethodnike svemirskog potresa. Sve počinje u Zemljinom magnetskom repu koji je napet zbog brzih solarnih vjetrova kojima je izložen. Ponekad rep može postati tako napet da se vrati prema Zemlji poput prenategnute elastične trake.
Plazma koja je zatočena u repu juri prema Zemlji. Više no jednom THEMIS-ovi sateliti našli su se na udaru plazme iz Zemljinog magnetskog repa. Letjelice su se približile Zemlji kako bi otkrile što se događa s plazmom.
"Sad znamo", rekao je David Sibeck, koji radi na projektu THEMIS. "Mlazovi plazme uzrokuju svemirske potrese."
Prema THEMISU, mlazovi se sudaraju sa Zemljinim magnetskim poljem na visini od 30.000 kilometara iznad ekvatora. Udarac pokreće proces u kojem plazma skakuće gore i dolje u magnetskom polju Zemlje, baš kao što se teniska loptica odbija od tepiha na podu. Prvi skok je velik, a nakon njega slijede sve manji i manji skokovi jer tepih upija dio energije loptice.
"Već smo dugo pretpostavljali da se događa nešto tako", rekao je Sibeck. "No, promatrajući proces uživo, THEMIS je otkrio nešto novo i iznenađujuće."
Iznenađenje su bili vrtlozi plazme, široki kao sama Zemlja, koji se vrte na rubu magnetskog polja u kojem se zbiva potres. Repovi ovih vrtloga rade kao lijevak za čestice plazme sa Sunca, koje onda uzrokuju obojenu svjetlost koju ponekad možemo vidjeti na nebu.
Izvor: NASA Science