Curenje metana iz podmorja sjeverno od Sibira, u Arktičkom moru, odvija se brže nego što se mislilo, ustanovili su znanstvenici okupljeni u međunarodnoj ekipi koja proučava sibirsko podmorje pod vodstvom Igora Semiletova sa Aljaškog sveučilišta u Fairbanksu, javlja BBC.
Metan je plin koji dvadesetak puta uspješnije zadržava sunčevu toplinu u atmosferi i tako doprinosi globalnom zagrijavanju. U Sibiru i arktičkom podmorju, procjenjuje se, nalazi se oko 1.600 milijardi tona metana, što je otprilike dva puta više nego što tog plina ima trenutno u atmosferi. Nastao je raspadanjem živih bića, životinja i biljaka u prahistorijskim močvarama.
Profesor Semiletov, piše BBC, proučava curenje metana već 20 godina i kaže da se ono ubrzalo.
Sibirski permafrost se, naime, zbog globalnog zagrijavanja ljeti počinje topiti i otpuštati zarobljeni plin. Prema podacima Američke uprave za oceane i atmosferu (Noaa), proljetne temperature u razdoblju od 2000. do 2007. godine bile su u prosjeku četiri Celzijeva stupnja veće nego u periodu od 1970. do 1999.
Kako metan uzrokuje daljnje globalno zatopljenje, strahuje se da bi moglo doći do naglog topljenja i otpuštanja golemih količina tog plina u atmosferu, što bi dovelo do katastrofalnog zatopljenja.
To se, kažu znanstvenici, dogodilo već bar jednom u prošlosti i moguće je da je dovelo do masovnog izumiranja nekih vrsta.
Donedavno se mislilo da je metan zarobljen u ledu pod površinom mora bezopasan, jer se držalo da se u dodiru s vodom apsorbira i pretvara u CO2, međutim, ispostavilo se da to nije točno.
Znanstvenici iz međunarodne ekspedicije koja proučava taj problem kažu da su u regiji izmjerili 100 do 1.000 puta veću koncentraciju metana u zraku nego što je to normalno.
Iako znanstvenici kažu kako ne treba dizati paniku već ustanoviti točan razlog curenja metana, ipak upozoravaju da bi naglo otpuštanje zaleđenih ugljikovih spojeva u atmosferu imalo katastrofalne posljedice po klimu i život na Zemlji.