arti-201004200782006Zaštita tih bakterija rezultat je zaštite proteina, a ne DNK, i to pomoću koktela malih molekula koji štiti proteine od oksidacije. Članak o tome, pod naslovom "Oštećenje proteina i smrt zračenjem kod Escherichije coli i Deinococcus radiodurans", Radman i Kriška objavili su u novom broju časopisa Proceedings of the US National Academy of Science, prenosi Novi list.
Autori pokazuju da taj zaštitni koktel robusnih vrsta na kakvima su istraživali štiti jednako efikasno i proteine osjetljivih vrsta, pa postoji opravdano očekivanje da će možda zaštititi i ljudske proteine. Taj zaštitni koktel uspoređuju s gromobranom.
Pojednostavljeno rečeno, oksidacija dovodi do 'hrđanja'. Kako starimo, tako je oksidacija proteina izraženija, a raste sličnim ritmom, kao i porast svih bolesti vezanih uz starenje organizma, poput kardio-vaskularnih bolesti, raka, neurodegenerativnih ili infektivnih bolesti. Sprečavanje oksidacije proteina bi, dakle, preveniralo bolesti i produžilo ljudski život.
Radman je u telefonskom razgovoru za Novi list kazao da postoje ogromne razlike u osjetljivosti na oksidaciju od pojedinca do pojedinca.
"S 20 godina svi smo mladi i zdravi, ali s 50 godina postoje velike razlike, a Churchill je i s 90 normalno funkcionirao iako je izrazito nezdravo živio", kazao je Radman, navevši da je važan razlog za to upravo različita razina oksidacije proteina.
U perspektivi bi se za svakog čovjeka mogla znati njegova osjetljivost na oksidaciju i prema tome bi mu se mogla propisati određena terapija koja bi oksidaciju odgađala i usporavala, a time bi se omogućavao dulji i kvalitetniji život nego što je danas. Zbog toga u MedILS-u u ovom slučaju govore o 'eliksiru zdrave dugovječnosti'.
arti-201004280264006Radman je ustvrdio da su on i Kriška otkrili najefikasniji antioksidans ikad viđen, a znaju i da molekule koje tvore zaštitni koktel nisu otrovne. Zaštita se postiže sintezom malih i još nedefiniranih molekula.
Ostvare li se predviđanja to bi bilo jako loše za farmaceutsku industriju, čija je ideja da dugo živimo bolesni, kazao je Radman. No, ekonomski je potencijal otkrića, razvije li se u željenom smjeru, enorman. Posljedica svega bila bi velika javnozdravstvena akcija kako bi se za svakog čovjeka moglo individualizirati koji su proteini izloženi oksidaciji i onda bi se to odgovarajućom terapijom moglo usporiti.
"Pitanje je možemo li nadmašiti svoja ljudska ograničenja. Ne bojimo se rješavati biološke probleme mehaničkim, elektronskim ili kemijskim metodama, ali ih se bojimo rješavati najlogičnijim, biološkim metodama, a ovo je upravo to", zaključio je Radman.
Prethodni članci:
arti-201002040008006 arti-201004280264006 arti-201004200782006
