Nino Antulov-Fantulin je s kolegama s IRB-a razvio je novu metodu pronalaska nultog pacijenta, a pronalazak tog pacijenta uvelike pomaže u određivanju kako, kada i zašto je izbila epidemija neke bolesti.
Metoda radi tako da se uspoređuje trenutna slika zaražene populacije s proračunima dinamike širenja zaraze, a modelom se izračunava vjerojatnost da je neka osoba unutar te populacije zapravo izvor zaraze ili nulti pacijent.
"Model nije nepogrešiv i ne može sa 100 posto sigurnosti pronaći nultog pacijenta, ali može se pokazati vrlo korisnim u sužavanju potrage za izvorom epidemija", prenosi znanstveni časopis Physical Review Letters.
Širenje zaraze među 'točkama'
Fantulin i kolege zaraženu su populaciju prikazali pomoću modela mreže, u kojoj je svaka pojedina točka povezana sa susjednima. Zaražena točka može zaraziti te susjedne točke, koja se može i oporaviti od zarazne bolesti.
Metoda hrvatskih znanstvenika pretpostavlja da postoji nulti pacijent usporedbom pravih podataka s terena o zaraženoj populaciji sa simulacijama širenja neke zarazne bolesti među tom populacijom.
Model polazi od toga da je svaka točka u mreži mogući izvor zaraze te nakon toga sugerira najizglednijeg kandidata među njima.
Preciznost ovisi o brzini širenja bolesti
Učinkovitost Fantulinovog modela ovisi o tome širi li se zaraza lako ili ne, o vremenu oporavka od bolesti i veličini mreže te trenutku u kojem je napravljena slika zaražene populacije, odnosno o prikupljenim podacima o razmjerima epidemije.
U slučaju zaraze koja se brzo širi, model relativno lako i s vjelikom vjerojatnošću locira nultog pacijenta, no ako se zaraza širi sporije, ta vjerojatnost opada.
Iznenađenje je i to da su Fantulin i njegov tim otkrili da je nultog pacijenta teže locirati i identificirati unutar manjih populacija, gdje su svi zaraženi.
U tom scenariju, model sugerira da će sve točke u mreži jednakog izgleda biti nulti pacijent, navodi se u priopćenju IRB-a.