Proces je omogućio prerano ostarjelim miševima da žive 30 posto duže od miševa u kontrolnoj skupini, prenosi Interesting Engineering.
Kako bi to postigli, tim sa Instituta za biološke studije Salk u Kaliforniji koristio je inducirane pluripotentne matične stanice (iPS). Te se matične stanice mogu uzgojiti od odraslih stanica te omogućuju bioinženjerima reprogramiranje tih stanica u stanje embrija. Istraživanje je pokazalo kako reprogramiranje tih stanica može pomladiti živa bića i umanjiti posljedice starenja.
Starit ćemo, ali...
Salkov tim nije prvi koji je izveo ovo istraživanje, ali njihovi su rezultati među najuvjerljivijima.
"U drugim su studijama znanstvenici u potpunosti reprogramirali odrasle stanice skroz u stanje matične stanice", kaže jedan od autora studije, Pradeep Reddy. "Ali mi smo pokazali, i to po prvi put, da možete sačuvati identitet stanice dok istovremeno pokrenete sve faktore povezane sa starenjem unatrag".
Miševi korišteni u istraživanju patili su od progerije, bolesti koja ubrzano stari organizme. Životinje koje su primile tretman dobile su djelomično programirane stanice i živjele su u prosjeku 24 tjedna. Miševi bez staničnog tretmana živjeli su u prosjeku samo 18 tjedana.
Tim je isti tretman izvršio i na zdravim miševima, koji su pokazali znakove poboljšanog zdravlja, ali kako su svi još uvijek živi ne može se reći je li tretman, i koliko, uspješan.
Loše strane pomlađivanja
Da sve nije tako sjajno, pokazuje činjenica da iPS ima i svojih loših strana. Tako su istraživanja iz 2013. i 2014. otkrila kako tretman može biti poguban kod živih životinja, jer izaziva izrasline tumora kao i otkazivanja organa. Zbog toga znanstvenici moraju pronaći ravnotežu između onoga što tretman može postići i postojećih rizika.
Istraživanje je još uvijek u ranom stadiju i klinička testiranja na ljudima možda su udaljena i puno desetljeće. No već se i sada pruža uvid u način na koji stanice stare, što bi potencijalno moglo pružiti informacije za terapije koje bi nam mogle produljiti život.
"Znanstvenici su svjesni razlika između miševa i ljudi, ali nadaju se kako će se njihovi pozitivni rezultati ipak moći uskoro proširiti i na nas.
"Naše istraživanje pokazuje kako starenje ne mora ići isključivo u jednome smjeru", kaže Juan Carlos Izpisua Belemonte, profesor u Salkovom Genetičarskom laboratoriju i viši autor istraživanja. "Starenje posjeduje određenu dozu savitljivosti, te bi se pomoću pažljive modulacije moglo i preusmjeriti unatrag."