Zrikanje mužjaka vrste Supersonus aequores ide do 150 kHz. To je ultrazvuk jer ljudsko uho čuje frenkvencije do 20 kHz.
Da bi dozvali udaljenu ženku, mužjaci pjesmu proizvode stridulacijom, trljanjem jednoga krila o nazubljeni dio drugoga. Što manja krila, to je frekvencija veća. Kod dosad poznatih zrikavaca frekvencija je obično od pet do 30 kHz, a kod novootkrivenoga kukca krila su neuobičajeno smanjena.
Ultrazvučnom frekvencijom izbjegavaju grabežljivce
U studiji znanstvenika sa škotskoga sveučilišta u Strathclydeu i kanadskoga u Torontu opisuje se novi rod zrikavaca koji ne lete, a nazvan je Supersonus. U njemu su tri nove vrste, već spomenuti Supersonus aequoreus, te Supersonus undulus i Supersonus piercei, koji se glasaju frenkvencijama od 150, 115 i 125 kHz.
Znanstvenici vjeruju da su te ultrazvučne frekvencije važne za izbjegavanje grabežljivaca poput šišmiša koji love eholokatorima. "Iako neki šišmiši detektiraju i do 150 kHz, zrikanjem na tako visokim frekvencijama zvuk se brže gubi na daljinu pa šišmiš u letu teže registrira taj signal", kažu znanstvenici.