Puni mjesec u petak navečer bio je najveći i najsjajniji od svih koje ćemo gledati ove godine. Svima koji su bili pod vedrim nebom pružila se prilika da i bez teleskopa uživaju u nekim zanimljivostima njegova reljefa.
Najveći prvi puni mjesec u 2010. u kulturi američkih Indijanaca naziva se Mjesecom vuka zbog ideje da gladni vukovi zavijaju na puni mjesec u hladnim zimskim noćima kad se on pojavljuje. Svakom punom mjesecu nakon njega također su dali ime.
No zašto je ovaj mjesec bio veći od drugih? Evo kako se to zbiva: Mjesec je u prosjeku udaljen 384.400 km od Zemlje. On kruži u elipsi oko našeg planeta – i tako prolazi sve svoje faze svakih 29,5 dana. Jedna strana njegove eliptične orbite nam je 50.000 km bliža od druge.
Tako da u svakoj orbiti, Mjesec dođe u položaj najbliži Zemlji koji se naziva perigej. Ovo se zbiva jednom ili dva puta godišnje i on je tad najveći i najsjajniji u godini. Treba imati na umu i da se dok ovo čitate Mjesec kreće brzinom od 4 cm na godinu.
U petak 29. siječnja, puni Mjesec bio je oko 14 posto širi i 30 posto sjajniji nego drugi puni mjeseci u godini, izračunali su na Spaceweather.com.
Uz sve to Mars (nešto crveniji objekt sličan zvijezdi) se mogao vidjeti malo lijevo od Mjeseca.
Već se dugo zna da perigej punog mjeseca uzrokuje najveću plimu na oceanu. A najbolje se vidi na horizontu odmah nakon sunčeva zalaska - iluzija veličine je tad posebno izražena.