Američki su stručnjaci analizirali dobro očuvani muzejski primjerak lubanje te ptice i utvrdili da je dodo imao mozak čija je veličina bila u potpunom proporcionalnom skladu s veličinom tijela. Utvrdili su i da je dodo možda imao bolji osjet njuha od većine ptica zbog povećane olfaktorne regije mozga. Ta sposobnost, neobična za ptice, vjerojatno je služila tome da se nanjuši zrelo voće za jelo.
Pametan kao i golub
Istraživanje sugerira da je dodo bio u najmanju ruku inteligentan kao i druge vrste iz obitelji goluba i golubica.
"Ako uzmemo u obzir veličinu mozga, odnosno njegov volumen kao mjerilo inteligencije, onda je dodo bio pametan kao i golub", rekla je paleontologinja Eugenia Gold s njujorškog sveučilišta Stony Brook. "A golubi su pametniji nego što im se pripisuje, jer nisu bez razloga korišteni kao pismonoše tijekom ratova".
Endemska vrsta
Ptica dodo živjela je kao endemska vrsta na otoku Mauricijusu u Indijskom oceanu. Izumrla je u 17. stoljeću nakon dolaska portugalskih kolonizatora na otok. Ta dobroćudna ptica čudnog izgleda koja nije mogla letjeti i nije imala prirodnih neprijatelja, nije se mogla obraniti od agresije lovaca, njihovih pasa, ali i svinja i drugih velikih životinja koje su s kolonizatorima stigle na otok. Gold kaže da se ptice nisu bojale kolonizatora kada su stigli na Mauricijus.
Etiketa glupavih ptica
"Zašto bi se bojale nečega što nikada nisu vidjele? One nisu imale prirodnih neprijatelja prije nego što su ljudi stigli na otok. Zato su ih ljudi mirno ukrcavali na brodove kako bi imali svježe meso na kasnijim putovanjima. Zbog te spremnosti da ih se mirno 'spakira' na brodove dobili su etiketu glupavih ptica. To je prilično nepošteno", tvrdi Gold.
Paleontolog Mark Norell iz njujorškog prirodoslovnog muzeja dodatno objašnjava kako je dodo dobio tu reputaciju. "Imao je zarazno ime, smiješan izgled, nije mogao letjeti i zbog dobroćudnosti prema ljudima bio je laka lovina. Vrlo im je lako bilo pripisati glupost".
