Mnogobrojne su teorije pokušale objasniti tu pojavu. Naime, Međuvladin panel za klimatske promjene objavio je podatak da se od 1951. do 1998. svijet zagrijavao u prosjeku dvostruko brže nego od 1999. do 2012.
Tim znanstvenika sa Sveučilišta u Washingtonu u časopisu Science objavio je teoriju po kojoj je za "pauzu" odgovoran prirodni 30-godišnji ciklus u Atlantskom oceanu, prenosi BBC.
Znanstvenici kažu da postoji vrlo spora struja koja toplinu s površine vuče u dubinu, te da će to činiti još desetak godina. Upozoravaju da kada se ciklus preokrene u topliju fazu, možemo očekivati nagli porast temperatura.
Profesor Ka-Kit Tung na čelu je tima znanstvenika sa Sveučilišta u Washingtonu pomoću podataka prikupljenih pomoću tzv. Argo bova koje šalju očitanja i s dvije tisuće metara dubine, razvili su teoriju o morskoj struji koja u ciklusima od 30 godina hladi, odnosno grije svijet time što povlači veliku količinu topline u dubinu.
Ključ je u slanosti vode
Tvrde da je i između 1945. i 1975. također postojala pauza, što je tada dovelo do straha od mogućeg novog ledenog doba. Od 1976. godine, međutim, proces se preokrenuo, pa je doprinio zagrijavanju, ostavljajući više topline na površini. S početkom 2000-ih toplina ponovno tone u dubinu, pa temperature nisu probile rekorde iz 1998. godine.
Glavni faktor teorije je slanost vode - voda u Atlantskoj struji koja stiže iz tropskih područja je slanija zbog isparavanja. Zbog toga brže tone i sa sobom vuče toplinu. S vremenom slana voda otopi dovoljno leda u arktičkim vodama da se smanji njezina slanost, što usporava struju i ponovno zadržava toplinu na površini.
Profesor Ka-Kit Tung upozorava da imamo još desetak godina, a "možda i manje jer globalno zatopljavanje topi sve više leda koji ulazi u Atlantski ocean".
