Senzacionalno arheološko otkriće u Topuskom

U karlovački Gradski muzej pristigle su vijesti koje su mnogi priželjkivali.

16.8.2012.
11:53
VOYO logo

Rezultati analize i restauracije sadržaja 13. groba s lokaliteta ilirskog naselja Turska kosa kod Topuskog, otkrivenog 2009. godine, senzacionalni su i sve je izvjesnije da je riječ o materijalnim dokazima postojanja 'kolapjanske kulture'. Podijelio je s medijima svoje uvjerenje arheolog Lazo Čučković nakon što je karlovačkom Gradskom muzeju stigla ekspertiza iz Mainza.

Grob je, podsjetimo, pronađen na lokalitetu uz ilirsko svetište, hram na otvorenom, gdje je u istraživanju pronađeno više od 600 glinenih idola koji dokazuju pretkršćansku praksu idolopoklonstva.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Stigla analiza

Iz Arheološkog instituta Rimsko-germanskog središnjeg muzeja iz Mainza u karlovački muzej stigao je paket s restauriranim sadržajem s tog nalazišta i analizom sadržaja, objavio je HRT.

'Analizom krune zuba posmrtnog ostatka potvrđeno je da je u grobu sahranjena žena, a njeno oglavlje je jedinstveno u svijetu jer ima dva od metalnih ukrasa pletena roga okićena jantarnim i staklenim perlama. U cijeloj je Europi malo oglavlja u obliku rogova, a ovako oblikovano ukrašavanje do sada uopće nije pronađeno', kaže Čučković.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Bogato okićena Blanka

'Odmah pri pronalasku groba, u kolovozu 2009. godine, zbog bogato pletenog metalnog oglavlja, ogrlica i ukrasa na nogama i rukama, pretpostavili smo da smo našli poglavaricu ili princezu iz starijeg željeznog doba i zato smo joj dali ime Blanka, po našoj princezi atletike', prisjeća se Čučković i ne skriva da mu je drago da prvotna očekivanja nisu bila pretjerana.

Grob s izuzetno vrijednim nalazom podržava raniju pretpostavku da se svetište nalazi uz naselje Kolapjana, tj. zasebne kulture o kojoj postoje zapisi starih Rimljana. Čučković je međutim oprezan i ističe da je još rano tvrditi da je lokalitet dokaz tomu jer još nije pronađeno dovoljno dokaza o običajima po kojima bi se način života u naselju mogao razlikovati od do sada istraženih Japoda u Lici i Segestjana u Panoniji. No, dodaje, specifični uresi iz groba snažno podupiru tu teoriju.

Za sada je neosporno, tvrdi Čučković, da je na Turskoj kosi uvjerljivo najveće svetište od naših krajeva pa sve do grčke Olimpije.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tekst se nastavlja ispod oglasa
sjene prošlosti
Gledaj odmah bez reklama
VOYO logo