Rusija testira svoju tešku raketu Angara, javlja agencija RIA Novosti. Šef državnoga istraživačkog i proizvodnog centra Kruničev Vladimir Nesterov rekao je da će raketu dovršiti u prvom kvartalu 2011. godine, a prvi je stupanj "99 posto već spreman", rekao je. Motor drugoga stupnja već je triput testiran, javlja Večernji list.
Jedini problem koji bi mogao omesti da se sve odvija prema kalendaru testova jest kašnjenje s nabavkom zemaljske opreme, koju centar ne kupuje potrebnim tempom zbog nestašice novca. Krajem 2009. godine izvještaji su govorili o tome da se u ruskom proračunu za Angaru izdvaja iznos od 10 milijardi rublji, tj. 290 milijuna dolara.
Rakete Angara projektirane su da u nisku Zemljinu orbitu na visine do 500 kilometara izbace terete od dvije do 40,5 tona. One će biti temelj ruske bespilotne svemirske flote i zamijenit će mnoge postojeće sustave, poput sada nezamjenjivog Protona, Rockota, Kozmosa-3M, Ciklona te raketa Zenit koje su se uvozile iz Ukrajine.
Konceptualno je najvažniji upravo prvi stupanj, a na njemu tzv. zajednički temeljni potisnik (engl. kratica CCB) koji će se proizvoditi serijski. Motore RD-191M u njemu pokretat će kerozin i tekući kisik. Ovisno o potrebnoj nosivosti prvom bi se stupnju dodavali dopunski potisnici pa bi tako rakete bile s jednim, tri, pet ili u najtežoj izvedbi čak sedam potisnika.
Angaru su Rusi počeli razvijati 1995. po predsjedničkoj naredbi, a prvi se let osnovnoga modela ne očekuje prije 2013. godine. Izvorno je prvo ispaljivanje bilo planirano za 2011. godinu, piše Večernjak. Najvažnije u razvoju obitelji raketa Angara jest da one moraju osigurati Rusiji nezavisan pristup svemiru. One će smanjiti rusku ovisnost o svemirskom centru Bajkonur u Kazahstanu time što će se veći tereti moći ispaljivati iz sjevernije svemirske luke u Plesecku i iz novog svemirskog centra Vostočni koji se s ulaganjem 14 milijardi dolara gradi na ruskom dalekom istoku u Svobodnom uz rijeku Amur.
Centar Kruničev također usporedno razvija i supertešku inačicu Angaru 7 sposobnu da u orbitu izbacuje terete od 45 do čak 75 tona. Danas ne postoji raketa takvih kapaciteta. Koncept raketa Angara prvi je put javnosti prikazan krajem lanjskog kolovoza na moskovskoj zrakoplovnoj izložbi MAKS 2009.
Suradnja s Južnom Korejom i katastrofe
Zanimljivo je da Angaru Rusi razvijaju u suradnji s Južnom Korejom, te da su im na ime zajedničkoga ulaganja za njihovu raketu kodnoga imena KSLV-1, a službenog imena Naro-1 dali svoj potisnik koji će se koristi i na Angari.
Prvo lansiranje rakete Naro-1 bilo je 25. kolovoza 2008. pri čemu je uništen 100 kilograma težak korejski satelit STSAT-2A sa solarnim teleskopom jer se prvi stupanj nije odvojio od drugog, pa raketa nije dosegnula orbitalnu visinu. Drugi satelit, STSAT-2B s instrumentima za nadzor atmosfere i laserskim retroreflektorom, ispaljen je 10. lipnja, ali je nakon 137 sekundi s raketom izgubljena veza i vjeruje se da je eksplodirala.
Raketa Boeing Delta IV u nisku zemljinu orbinu iznosi terete od 8,6 do 12,5 tona, europska Ariane 5 16-21 tone, Lockheedova Atlas V 9,7-13 tona, ruska Proton do 20 tona i space shuttle do 24 tone, ali su mu preostala još samo tri leta. Jedan dopunski let Kongres je doduše dodao za sljedeću godinu.
