U listopadu 1961. Sovjetski Savez bacio je najmoćniju nuklearnu bombu u povijesti na udaljeni otok Suhoj Nos u otočju Nova Zemlja, sjeverno od Arktičkog kruga.
Iako je bomba detonirala gotovo četiri kilometra iznad zemlje, udarni val potpuno je ogolio otok. Promatrači su vidjeli bljesak na udaljenosti većoj od 965 km, a snažan toplinski val osjetio se i 250 km od točke udara Ogromna nuklearna gljiva, oblak čestica koje je eksplozija podigla, popeo se na tik ispod ruba svemira.
Već 60 godina drži rekord
Službena oznaka bombe bila je RDS-220 – no poznatija je kao Car-bomba. Ni 60 godina nakon detonacije, nijedna eksplozivna naprava nije srušila njen rekord. Prošlog tjedna ruska državna agencija za atomsku energiju Rosatom objavila je 40 minuta koji prikazuju put bombe od proizvodnje do najrazornije eksplozije u povijesti.
Sovjetski premijer Nikita Hruščov osobno je naručio izgradnju Cara Bombe u srpnju 1961. godine. Hruščov je želio nuklearno oružje od 100 megatona, inženjeri su mu na kraju predstavili verziju od 50 megatona - što je ekvivalentno 50 milijuna tona TNT-a odjednom aktiviranog. Čak i takva, upola slabija od onog što je tražio premijer SSSR-a, bomba je bila nezamislivo snažna. Bila je tisuće puta jača od nuklearnih bombi koje je SAD aktivirao nad Hirošimom i Nagasakijem tijekom Drugog svjetskog rata, a u usporedbi s Car bombom, i najjače oružje ikada testirano u SAD-u, bomba Bravo, izgledala je majušno sa svojih 15 megatona.
Umalo oborila bombarder koji ju je bacio
Kao što pokazuju nove snimke, Car Bomba bila je ogromna, teška 27 tona i dugačka otprilike kao autobus. Masivno oružje visoko iznad otoka Novaya Zemlya na ruskom Arktiku, nosio je divovski strateški bombarder, a zatim ga ispustio padobranom. Eksplozija je bila toliko snažna da je umalo srušila zrakoplov koji ju je nosio, iako je u trenutku eksplozije bio udaljen 45 kilometara. Avion je strmoglavo pao na 900 metara prije nego što ga je pilot uspio ispraviti, navodi Popular Mechanics.
Srećom, nijedna ljudska žrtva nije pripisana detonaciji Car-bombe, a niti jedna bomba koja odgovara njenoj snazi više nikada nije testirana. Godine 1963. Sjedinjene Države, Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika (SSSR) i Velika Britanija potpisali su Ugovor o ograničenoj zabrani nuklearnih pokusa, kojim su zabranjena ispitivanja nuklearnog oružja u zraku.
Od tada se atomska ispitivanja provode pod zemljom, povremeno mijenjajući zemljopis Zemlje oko sebe. Jedno nuklearno ispitivanje 2018. provedeno u Sjevernoj Koreji prouzročilo je rušenje cijele planine nad pokusnim objektom.
