Američko svemirsko zapovjedništvo potvrdilo je nalaze znanstvenika s Harvarda da je svemirska stijena iz drugog zvjezdanog sustava udarila u Zemlju 2014. godine, piše Independent.
Najava pomiče datum prvog potvrđenog otkrića ekstrasolarnog posjetitelja za tri godine, otvara mogućnost, koliko god udaljenu, prikupljanja fragmenata izvanzemaljskog meteorita iz Tihog oceana gdje je eksplodirao, te sugerira da se ekstrasolarne svemirske stijene mogu biti uobičajeni posjetitelji našeg Sunčeva sustava.
Dana 6. travnja, Svemirsko zapovjedništvo izdalo je dopis kojim se potvrđuje rad harvardskih astronoma Amira Siraja i Abrahama Loeba, uz napomenu da brzina i putanja meteora sugeriraju da je svemirska stijena ekstrasolarnog podrijetla. Dr. Siraj i Loeb napisali su rad 2019. godine u kojem su argumentirali ekstrasolarno podrijetlo meteora i objavili ga na znanstvenom poslužitelju za preprint ArXiv. No, par nije uspio objaviti rad u recenziranom časopisu jer se oslanja na podatke nekih senzora koje koristi američko Ministarstvo obrane, prema izvješću Vicea.
U potrazi za meteorima
Nakon otkrića Oumuamue, velikog, izduženog asteroida koji je prošao kroz naš Sunčev sustav i za koji je konačno utvrđeno da je međuzvjezdanog podrijetla, Loeb i Siraj počeli su pretraživati povijesne podatke NASA-inog Centra za proučavanje objekata blizu Zemlje (CNEOS) u potrazi za dokazima o postojanju malih meteora koji su također potencijalno došli izvan Sunčeva sustava i izgorjeli u Zemljinoj atmosferi.
Jedan od ovih meteora generirao je vatrenu kuglu otkrivenu u blizini Papue Nove Gvineje 8. siječnja 2014., a podaci CNEOS-a pokazali su da je došao od malog meteora koji je putovao neobično brzo u odnosu na Sunce, što ukazuje da potječe izvan Sunčeva sustava.
Kada su napravili izračune, dr. Loeb i Siraj zaključili su "sa 99,999% sigurnosti da je meteor 2014-01-08 bio međuzvjezdani". Međutim, tolerancija pogreške nije bila dovoljno dobra da njihov rad prođe proces recenzije. Za to bi, izvijestio je Vice, bili potrebni podaci iz CNEOS senzora koje američka vojska također koristi za praćenje vatrenih kugli stvorenih nuklearnim oružjem.
Dopis Space Commanda od 1. ožujka, koji je potpisao Joel Mozer, glavni znanstvenik Zapovjedništva za svemirske operacije SAD-a, mogao bi pomoći da znanstveni članak ipak bude objavljen.
Dopis također potvrđuje da Oumuamua nije bio prvi međuzvjezdani posjetitelj Sunčeva sustava i sugerira da ni on ni meteor iz 2014. neće biti posljednji: dr. Sirah i Loeb su u radu izračunali da Zemlju udari ekstrasolarni meteor otprilike jednom u desetljeću, te da je tijekom dosadašnjeg Zemljina životnog vijeka više od 450 milijuna takvih meteora udarilo u naš planet.
Dokazi izvanzemaljskog života
Čak je moguće, napisali su u članku, da bi takvi međuzvjezdani "poslanici" mogli nositi dokaze o izvanzemaljskom životu. "Potencijalno bi međuzvjezdani meteori mogli donijeti život s drugog planetarnog sustava i posredovati u panspermiji."
Dr. Loeb je također tvrdio da bi Oumuamua mogao biti forma izvanzemaljske tehnologije, a ne ekstrasolarni asteroid, ali njegovo mišljenje je u manjini među astronomima.
Dr. Siraj je za Vice rekao da bi želio organizirati ekspediciju kako bi pokušao iz Oceana izvući fragmente meteorita iz 2014. "Bio bi to veliki pothvat", rekao je, "ali ćemo ga detaljno proučiti jer je mogućnost dolaženja do prvog komada međuzvjezdanog materijala dovoljno uzbudljiva da se to vrlo temeljito provjeri."