Osječki znanstvenik radi na mogućem velikom otkriću u liječenju raka. Prošlog tjedna na osječkom Medicinskom fakultetu već redovit niz proljetnih predavanja studentima i poslijediplomcima održao je njihov gostujući nastavnik i vanjski suradnik sa zavidnom međunarodnom znanstvenom karijerom, 48-godišnji dr. Dražen Raucher, doktor znanosti i profesor biokemije i neurologije, koji je u svijetu najviše poznat po svojim dostignućima u liječenju različitih oblika karcinoma.
Raucher je rođeni Osječanin, a prije 23 godine, nakon završenog studija matematike i fizike na tadašnjem Pedagoškom fakultetu, sa suprugom Sanjom otišao je živjeti i raditi u SAD. Tamo je u međuvremenu stekao doktorat i završio poslijediplomski studij iz molekularne biofizike, te radio kao poslijedoktorant na području stanične biologije i biomedicinskog inženjeringa. Na kraju je postao redoviti profesor biokemije i neurologije na prestižnom University of Mississippi Medical Center, u gradu Jacksonu, piše Glas Slavonije.
"Na osječkom Medicinskom fakultetu predajem jedan obvezni kolegij, a to je Pisanje znanstvenih članaka na engleskom jeziku. Uz to, već četiri godine predajem i na osječkom poslijediplomskom studiju", ističe osječko-američki znanstvenik, koji je vrijedni suradnik profesor u izbornom modulu poslijediplomskog studija Genetika, molekularna i stanična biomedicina.
Nadogradio ideju iz 80-ih godina
Uz sve uspjehe, najveću međunarodnu slavu i priznanja, čini se, donijet će mu projekt nazvan "Ciljano toplinsko dopremanje lijekova u solidne tumore", na kojem radi već godinama i na pragu je da mu ga priznaju kao patent. Premda je posrijedi veliko postignuće, Raucher je prilično skroman.
"Iako neki tako tvrde ne mislim da bi to bila revolucija u liječenju karcinoma. Zapravo, samo SAM nadogradio ideju koja postoji još od 80-ih godina prošloga stoljeća, ali nitko je do sada nije uspio primijeniti. Riječ je o posebnoj metodi dodjeljivanja lijekova, koji se sastoje od kombinacije biopolimernih spojeva s vanjskom temperaturom. Naime, ti polimeri, kada se ugriju, 'lijepe' se jedan na drugoga pa bi se zagrijavanjem mjesta gdje je dijagnosticiran tumor, postiglo da ti lijekovi, nakon što ih ubrizgamo intravenozno, ciljano djeluju na to mjesto, bez djelovanja na druge dijelove tijela, odnosno njihova oštećivanja", pojašnjava Raucher rječnikom razumljivim laicima.
Dugotrajno djelovanje na tumorske stanice
"Primjerice, kemoterapijom se 'uštrcavaju' male molekule koje nestanu nakon što su na tumorsku nakupinu djelovali u prosjeku samo pet minuta. Na ovaj način lijekovi bi cirkulirali i na tumor djelovali između šest i osam sati, čime bi se liječenje, naravno, ubrzalo", dodaje znanstvenik.
Naglašava da je još uvijek sve u predkliničkoj fazi, te da se sada uspješno liječe štakori i miševi, a, vjeruje osječki znanstvenik, uskoro će se moći liječiti i ljudi.
"Vjerujem da ćemo proizvodnju započeti za godinu-dvije, a prvi praktični rezultati pokazali bi se za, nadam se, pet godina. Naravno, taj novi pristup i dalje bi morao ići u kombinaciji s kemoterapijom, ali s manje štetnih posljedica. To je dodatak postojećim terapijama koji bi povećao njihovu učinkovitost", zaključio je Raucher.
