Tako naprimjer u sjevernoj Americi ljubljenje nije prisutno u 15 kultura od 33.
Romantično ljubljenje prisutno je po cijelom Bliskom Istoku, ali u Europi tri od deset proučavanih kultura smatraju ljubljenje neprihvatljivim.
U Aziji, 10 od 27 društava ne poznaje romantično ljubljenje
Niti jedan etnograf koji je radio sa sakupljačkim ili poljoprivrednim plemenima u Podsaharskoj Africi, Novoj Gvineji ili Amazoni nije nikada vidio da ljude koko izmjenjuju romantično-seksualne poljupce. Ali ljubljenje je gotovo sveprisutno među 9 od 11 sakupljačkih plemena na samom sjeveru Azije i Sjeverne Amerike.
William Jankowiak sa Sveučilišta Nevada iz Los Angelesa tvrdi kako istraživanje otkriva da je ljubljenje naučeno ponašanje, stvoreno u zapadnim društvima i prenošeno generacijama.
"Smatramo da je zapadnjački etnocentrizam kriv zašto smo mislili da je romantično ljubljenje (skoro pa) univerzalno", napisali su znanstvenici. Uz to, htjeli su otkriti postoji li neka konkretna razlika između društava koja se ljube i onih koja se ne ljube.
Otkrili su da "postoji direktna povezanost između prisutnosti ljubljenja i stupnja stratifikacije unutar društva, s time da je ljubljenje prisutnije u složenijim društvima".
Poriv za ljubljenje nije u genima?
Dok nemaju objašnjenja zašto je to tako, kažu da poriv za ljubljenjem nije u našim genima.
Naše usne su među najosjetljivijim dijelovima naših tijela, s puno neurona povezanih sa središtima za užitak u mozgu.
Dokazano je da ljubljenje smanjuje količine 'stresnog' hormona kortizola a povečava količine hormona koji potiče vezivanje među ljudima, oksitocina, dakle dobro je za zdravlje i sreću.
Ali ljubljenje kako ga danas poznajemo je izgleda relativno nov izum, tvrdi znanstvenik s Oksfordskog sveučilišta Rafael Wlodarski.