Ali samo mali dio te vode, oko 6%, koristan je ljudima. Taj se maleni djelić naziva i 'moderne' podzemne vode. Može ih se crpiti jer su blizu površine, te ih se može koristiti kao dodatak za površinske izvore iz rijeka i jezera.
"Radi se o podzemnim vodama koje se najbrže obnavljaju - unutar trajanja prosječnog ljudskog života", objašnjava vođa istraživanja dr. Tom Gleeson sa Sveučilišta u Victoriji, Kanada. "Ali istovremeno te moderne podzemne vode su i najosjetljivije na klimatske promjene i ljudsko zagađivanje. Dakle, radi se o vitalnom resursu kojeg trebamo bolje čuvati."
Kako bi izračunali koliko se vode nalazi unutar gornja 2 kilometra zemljine površine, tim dr. Gleesona morao je kombinirati velike setove podataka s elementima modelarenja. Koristili su informacije o propusnosti stijena i tla, o njihovoj poroznosti, i sve što je poznato o gradijentima vodenih tablica, koje su sadržavale podatke o padalinama.
Loša kvaliteta
Ključna pri određivanju starosti sve te nakupljene vode bila je kolekcija mjerenja tricija. Tricij je radioaktivni oblik vodika čija je količina u atmosferi naglo skočila prije pedesetak godina kao rezultat testiranja termonuklearnih bombi. Zbog toga se može koristiti kao marker za svu kišnicu koja je završila pod zemljom od onda.
"Stare podzemne vode jako variraju", rekao je dr. Gleeson. "Na nekim su mjestima dosta duboko, a na drugima ne. Na puno su mjesta loše kvalitete. Mogu biti slanije od oceanske vode i mogu sadržavati puno rastopljenih metala i drugih kemikalija zbog čega bi se morale pročišćavati prije nego bi ih se moglo koristiti za piće ili poljoprivredu."
To stavlja dodatni naglasak na moderne rezerve i potrebu da se njima upravlja na održivi način.
Dr. Gleeson kaže da će mu slijedeći korak biti istraživanje koliko brzo se zalihe vode troše.
BBC/Danas.hr