Talijanski su istraživači sekvenciranjem DNK peluda i prašine pronađenih na pokrovu otkrili da isti ne pripadaju samo nekolicini različitih biljaka tipičnih za Sredozemlje, već i onima koje rastu na područjima Bliskog Istoka, Azije te Sjeverne i Južne Amerike. Drugo njihovo zanimljivo otkriće jest da su te čestice dospjele na zagonetno Torinsko platno tek u razdoblju nakon Srednjeg vijeka.
Iz Indije preko Bliskog Istoka do Torina
U stručnom tekstu o svom otkriću, objavljenom u časopisu Scientific Reports, znanstvenici sa Sveučilišta u Padovi iznose tezu da je pokrov možda proizveden u Indiji, a zatim preko Bliskog Istoka stigao u Torino, gdje se sada nalazi, piše Huffington Post.
Na tom lanenom pokrovu postoje obrisi koji podsjećaju na lice muškarca, a već dugo traju rasprave je li njime doista bio pokriven Isus Krist nakon smrti na križu.
Papa se pomolio pred Torinskim platnom i pozvao na solidarnost s imigrantima
Dvojbe oko starosti Torinskog platna
Metodom datiranja ugljikom 1988. godine je utvrđeno da je tkanina napravljena između 1260. i 1390. godine, odnosno više od tisuću godina nakon Kristovog raspeća.
No, 2005. godine u Nacionalnom laboratoriju Los Alamos navodno je oboren prethodni nalaz uz objašnjenje da se radilo o komadiću tkanine naknadno našivenom na izvorni pokrov.
Isti je laboratorij te 2005. utvrdio da je materijal od kojeg je izrađeno Torinsko platno star između 1.300 i 3.000 godina, prenosi B92.