Faktor nazvan Q može predvidjeti koliko je jedan znanstvenik ili inženjer uspješniji od drugoga, barem u tome koliko će puta biti citiran.
Brojka kojom mjerimo uspjeh ne znači baš ništa?
Statistički model predviđanja budućnosti
Projekt kojeg je 2013. započeo fizičar Alber-Laszlo Barabasi sa Northeastern sveučilišta otkrio je kako mogu predvidjeti broj budućih citiranja svakog objavljenog rada.
Barabasijev je tim želio predvidjeti citiranje svakog rada kojeg su znanstvenici ikada objavili. U neku ruku, tim je želio vidjeti u budućnost i pokušati predvidjeti uspjeh znanstvenika.
Prikupili su podatke tako što su pročešljali časopise Američkog društva fizičara i Web of Science, koji sadrži bazu podataka svih citata. Napravili su popis od 514.986 radova s preko 10.000 znanstvenika i 20 godina istraživanja. Mapirali su te citate i pronašli statistički model pomoću kojeg mogu predvidjeti budućnost.
Poput lutrije
Statistička fizičarka Roberta Sinatra sa Srednjoeuropskog sveučilišta bila je voditeljica istraživanja u najnovijoj studiji. Ona kaže kako je trend citata djelovao nasumično poput biranja listića za lutriju.
"Dakle objavljivanje više radova je poput kupovanja više listića", rekla je. "I zbog toga ste utjecajniji tijekom vaših produktivnijih godina" kao znanstvenik.
Ako i u slučaju svakog drugog stvaranja sadržaja, bez obzira radilo se o znanstvenim ili humanističkim radovima, nema ključa za garantirani uspjeh ili viralni hit.
Znanstvenici su otkrili kako je za proračun faktora Q trebalo minimum 20 radova i 10 godina citiranja. No otkrili su kako mogu predvidjeti broj citiranja svakog pojedinog znanstvenika s 80 postotnom sigurnošću.
Iako bi ovo mogao biti sjajan mjerni alat za retrospektivu, sumnjamo kako će ga sveučilišta početi koristiti pri zapošljavanju novih znanstvenika. Ipak je potrebno barem 10 godina citiranja.
